Republika Srpska
05.04.2023.
12:01
Milan (31) živi sam u selu, i nema namjeru da se vrati u grad
Izvor: srpskainfo.com
2
Podijeli
Selo Šatra, u srcu Toplice kod Kuršumlije (Srbija), ima samo jednog stanovnika, tridesetjednogodišnjeg Milana Vasiljevića. Milan je nakon dugogodišnjeg života u Beogradu gdje je i rođen, odlučio da napusti užurban gradski život i vrati se u svoju djedovinu.
Odlučivši se da se vrati svojim korijenima, Milanova najveća želja bila je da iskusi kako su to živjeli njegovi pradjedovi. Odluku je donio prije tri godine, kada se i preselio u ovo selo koje se nalazi uz samu administrativnu granicu sa Kosovom.
Odlučujući trenutak za preseljenje bio je početak kovida koji ga je natjerao da svoj život promijeni iz korijena.
– Presudan trenutak za preseljenje upravo je bila korona. Ono zatvaranje silno, rekao sam sebi, Milane tebi je najbitnija sloboda. I to je bilo to, želio sam da se vratim ovdje, svojim korijenima, svojoj zemlji, svom imanju, da čuvam svoju šumu, svoju djedovinu – rekao je Milan koji je odlučan u tome da ostane u selu Šatra, u kojoj niko od njegove porodie posljednjih 30 godina nije živio.
Dom pronašao na selu
Od kada se preselio, Milan kaže da se nije pokajao, te da je i pored kuće i stana u Beogradu, u ovom selu je konačno pronašao svoj dom. A kako do prvog asfaltiranog puta putuje oko 45 minuta, kaže da je jedino to ono što bi volio da je drugačije.
– Mogao bih reći da je to jedina stvar koju bih volio da je drugačija u ovoj mojoj životnoj priči. Putujem dosta dugo do puta, ali opet nemam potrebe da idem stalno do grada. Volim i što nema nikog – rekao je Milan.
Ovaj gorštak iz Beograda je uprkos nedostatku vode u ovom selu, uspio sa tri kilometara da dovede vodu.
– Sve sa vodom ima posebnu priču. Moj pradjed i čukundjed su ovde živjeli a nisu imali vodu. Možda je nekom nezamislivo, ali vukli su vodu sa velikih daljina. Onda smo otac i ja odlučili da je sprovedemo. Zanimljivo je da je pradjed u imanet svojoj djeci ostavio samo to, da nekada sprovedu vodu na imanju – rekao je on, smatrajući da je upravo taj poduhvat sa vodom dao život ovom selu.
– Sve sa vodom ima posebnu priču. Moj pradjed i čukundjed su ovde živjeli a nisu imali vodu. Možda je nekom nezamislivo, ali vukli su vodu sa velikih daljina. Onda smo otac i ja odlučili da je sprovedemo. Zanimljivo je da je pradjed u imanet svojoj djeci ostavio samo to, da nekada sprovedu vodu na imanju – rekao je on, smatrajući da je upravo taj poduhvat sa vodom dao život ovom selu.
Porodica je ono što fali ovom selu
Glavna želja koju Vasiljević ima jeste da u jednom trenutku osnuje porodicu baš na ovom imanju, za koje smatra da je baš to ono što fali ovom selu. Uprkos neuspjelom pokušaju da svoju želju ostvari, kada je bivša supruga ipak odlučičila da selo nije za nju, Milan se nada da će u budućnosti imati više sreće.
– Poseban motiv za život koji vodim je da osnujem porodicu. Da dobijem mogućnost da sutra dan svoju djecu vaspitavam na selu. Da budem svoj gazda i da ne idem na posao. Ja dolazim iz velikog grada, sve sam vidio te zaključio da je jako teško vaspitati djecu kada ideš na posao – rekao je on dodavši da više ne može da zamisli da radi od 9 do 5.
Milan se bavi voćarstvom kao osnovnim izvorom prihoda, a sve što radi kaže, ne bi bilo moguće bez podrške porodice. Iako na selu živi sam, otac mu često dolazi kada nastupe teški sezonski radovi. Takođe, pored brojnih domaćih životinja, kao što su koze, kokoške… Milan ima i zečeve.
Budućnost na selu?
Planovi ovog momka za budućnost jesu da svoje imanje razvije što više može. Sav njegov trud želi da ostane u ovom selu.
– Poslije ljudi kao resurs za ulaganje, jeste priroda i poljoprivreda, tako da guram to i nadam se najboljem. Nema ništa ljepše nego kada se probudš naspavan, odmoran, uživas u tišini koju daje priroda. To je mir. Čovjek je u pravom smislu čovjek kada je svoj i kada živi od svog rada – rekao je Milan, dodavši da je njegov pradjed natjerao mlađe generacije u grad, misleći da je to uspjeh u životu.
Međutim samo dve generacije kasnije, Milan je odlučio da se vrati i započne novu priču na selu.