- Poslije dobijanja mandata na proteklim izborima, ja sam istupio kao nezavisni kandidat i sada djelujem opoziciono u sklopu Skupštine grada Bijeljina.  U suštini, ne pripadam trenutno ni jednoj političkoj stranci, samostalno donosim odluke, pa ćemo u narednom periodu vidjeti kakva će biti dalja politička dešavanja. Meni lično i odgovara ovakav status.

Šta to u politici znači, šta time dobijate, a šta gubite ako ste „ sami protiv svih“?

-U principu, ako se priklonite nekoj ozbiljnijoj političkoj stranci, možete da kažete da lakše funkcionišete u životu. Međutim, u svim političkim strankama postoje ljudi koji zaista imaju dobre namjere i upoznao sam dosta takvih ljudi bez obzira kojoj političkoj opciji pripadaju, a svakako ima i onih koji u politiku ulaze sa lošim namjerama, iz neke lične koristi, kako bi se materijalno obezbjedili. Ipak, treba povesti računa o tome jer ja smatram da se živi i poslije politike i da poslije nas ostaju naša djeca, te stoga moramo povesti računa da treba uraditi nešto kako bi ostalo zabilježeno da je makar nešto korisno urađeno u ovom našem vremenu.

Koliko sam Izborni zakon doprinosi tome da budu izabrani samo oni koji su u politici zbog koristi, a ne da bi stvarno zastupali interese onih koji su ih izabrali? 

-Što se tiče Izbornog zakona, ne možemo reći da je ovaj način glasanja loš, da se mogu birati direktno ljudi na listama. Na proteklim izborima bilo je suviše neregularnosti, pogotovo kad su u pitanju odborničke liste unutar stranaka. Ne može se reći da je to radila jedna stranka, nego svi politički subjekti su radili isto. Što je najgore, političke stranke prepisuju ono što je ružno i loše jedni od drugih

Već ste u trećem mandatu, možemo li napraviti paralelu sa prošlim sazivima Skupštine? Čini se da je opozicija sada malo aktivnija?

-Jeste aktivnija opozicija, ali moram reći iz iskustva u prethodna dva mandata, da smo mi imali najbolji skupštinski rad od 2008. do 2012. godine kada se znalo tačno ko je vlast, ko je opozicija i svako je taj svoj dio posla odrađivao mnogo korektnije. Bez obzira na kritike imali smo korektne odnose, tako da je to zabilježeno kao neko pozitivno vrijeme u ovom gradu. Ono čega ste bili svjedoci jeste da su nastupile velike političke turbulencije u periodu od 2012. do 2016. Godine, bilo je zaista mnogo političkog prepiranja u svrhu skupljanja političkih poena, što svakako narodu nije donijelo korist. U ovom sazivu imamo ponovo malo čistiju situaciju gdje postoje skupštinska većina i opozicija, koja djeluje onako kako bi prava opozicija trebalo da djeluje. Sve dobre prijedloge koji potiču od skupštinske većine ili gradonačelnika svakako treba podržati a ne biti isključiv i protiv svakog prijedloga. Ako je to nešto što je dobro za ovaj grad, to treba podržati. 

Kod nas je problem što se sva ta polemika na ovom našem mikropolitičkom nivou podiže kao da smo u Parlamentu Evropske unije, pa se izdižu pozicije i vrijednosti odbornika, ali i svih ostalih učesnika političkog života u gradu. Za mene je normalno da možemo da sjednemo i da se dogovorimo oko nekih ključnih pitanja i da nema potrebe da se oko toga pravi svađa i moj lični stav je da treba poštovati sve one koji učestvuju u formiranju bitnih odluka. Zato i jesam nezavisni odbornik, jer zbog toga vjerovatno i ne odgovaram većini političkih stranaka, ali opet podvlačim da zaista ima ljudi koji isto imaju dobre namjere. Ponekad se desi da ti ljudi ostanu marginalizovani jer krenu u borbu i brzo se umore ili odustanu, ali onda treba dati prostor nekome drugom. I ja sam se dvoumio da sve ovo napustim, da se ne bavim više politikom, međutim, onda razmislite o tome ko će doći na vaše mjesto i sa kakvim namjerama.

Živimo u jednom teškom vremenu, nedostaje novca i u realnom i u društvenom sektoru. Ono što je generalno problem našeg društva jeste što nije ulagano u taj realni sektor i na području grada, a i čitave regije, jer je u svim zemljama u okruženju ista situacija. Kad se to razmotri, shvatamo da imamo jedan veliki problem koji je zaista vrlo teško riješiti. Takođe, imamo problem i u školstvu, gdje se bukvalno stvaraju neki kadrovi preko noći i izgubili smo to pravo mjerilo koji su to fakultetski obrazovani ljudi koji zaista vrijede. I sami ste svjedoci da je vrlo lako doći do fakultetske diplome. To je po meni nešto što će u budućnosti zaista biti teško ispraviti i što će praviti ozbiljnu štetu društvu. 

Pored toga, veliki problem predstavlja i prevelika administracija koja stvara ozbiljan pritisak na privatni sektor. Ono što sam nekada govorio, prije nekih pet, šest godina, kada se uvode poreske mjere i nameti za privrednike, imamo tada situaciju da imamo 100 zdravih firmi, od kojih te mjere 20 ne može da podnese i dolazi do njihovog gašenja, i na kraju se opterećenje prenosi na ovih 80, te tako dolazimo u situaciju da i oni najzdraviji zapadaju u probleme. Mi trenutno živimo u dva paralelna svijeta, jedni su oni koji su vezani za opštinske ili državne organe i imamo one ljude koji se bave privatnim poslom. Između njih postoji ogromna razlika u životnom standardu, ali i ogromna razlika u razumjevanju. Kada se bavite privatnim poslovima, tek onda vidite na kakve sve vrste problema nailazite u radu. Ja i sam imam privatnu firmu i nije ni malo lako jer vam je svaki novi dan pun iznenađenja. Mislim da su sve ovo što sam naveo ključni problemi i da bez toga teško čitavo društvo može da se izvuče iz krize.

Prošlu godinu, osim lokalnih izbora, obilježila je i promjena skupštinske većine u maju. Bilo je dosta smjena direktora i načelnika odjeljenja koji su kasnije vraćani na svoje pozicije preko sudskih procesa što je stvorilo dosta turbulencija pred izbore.

-Jeste, bilo je toga. Vi ste sada svjedoci kako se sve to poslije izbora opet promijeni. Moj lični stav je bio da se čitava ta promjena ne smije raditi toliko duboko, i da je to trebalo uraditi samo sa ključnim funkcijama, međutim, čitava stvar je otišla predaleko, što je vjerovatno izazvalo čak i kontra efekat kod stanovništva, kao i velike troškove. Međutim, neki koje smo mi tada smijenili su i nakon izbora zaista bili smijenjeni sa svojih funkcija od strane svojih stranačkih kolega, pa su se naši postupci pokazali kao opravdani.

Ono što je karakteristično za ovu godinu jeste sve manje sredstava u budžetu.

-Svjedoci smo da novca nedostaje i da je vrlo teško realizovati planirani budžet jer to sve zavisi od priliva budžetskih sredstava. Mislim da većina građana i privatnih firmi izmiruje svoje obaveze kroz namete, ali da veliki problem predstavlja to što veliki dio tako prikupljenih sredstava odlazi na plaćanje administracije. Ja nisam za to da se otpuštaju ljudi, ali se može napraviti dosta bolja organizacija. Ljudi koji se bave poljoprivredom se često mogu vidjeti kako po gradu hodaju ganjajući papirologiju, što njima predstavlja gubitak vremena koje je kasnije jako teško nadoknaditi. Mislim da bi bolje rješenje bilo preusmjeriti rad sa poljoprivrednicima u seoske mjesne kancelarije kako bi se ljudima izašlo u susret. Takođe, veliki problem je i ovjeravanje zdravstvenih knjižica gdje ljudi iako imaju uplaćene doprinose provode u redovima i po par sati čekajući. 

Osim ovoga, budžet agrarnog fonda iznosi negdje oko 1,1 milion KM za podsticaje, što predstavlja malu količinu sredstava koja kada se podjele svim ljudima koji se bave poljoprivredom ne mogu značajnije da poboljšaju poljoprivredni ambijent. Poljoprivrednici opet drugačije razmišljaju, njima ta sredstva dobro dođu, pogotovo sad u proljećnom periodu kad se najviše ulaže u gorivo i repro materijale, ali to je samo trenutno rješenje kojima se dugoročno ništa ne rješava. Za ostatak sredstava poljoprivrednici moraju da se snalaze uzimajući zajmove i kredite u bankama. Ja sam uvijek bio pristalica toga da bi bilo bolje da se sredstva ulažu u poboljlšanje privrednog i poljoprivrednog ambijenta tako što bi se dala podrška firmama koje imaju perspektivu i koje obezbjeđuju dosta radnih mjesta, ali i imaju indirektan društveni uticaj. Ovim problemom bi svakako trebalo da se pozabave Odjeljenja za privredu i poljoprivredu.

Sada imamo dva odvojena odjeljenja. Hoće li to zaista donijeti neko poboljšanje ili je to samo bila potreba da se obezbjedi još jedna načelnička fotelja?

-Mislim da su to više kadrovska rješenja nego što je prijeka potreba za time. Sada kod Agrarnog fonda imamo preplitanje funkcija sa Odjeljenjem za poljoprivredu. Ono što je bitno jeste da treba izaći na teren i razgovarati sa ljudima, obići tog običnog čovjeka, poljoprivrednika, radnika, pa sagledati koji su to njihovi realni problemi. Ja mislim da svi koji se nalaze na čeonim funkcijama, da li grada ili republike, da oni imaju dobru namjeru, ali nisam siguran da li imaju prave informacije o stvarnom stanju na terenu, zbog poltrona koji u politici prenose samo one dobre stvari koje su urađene, a one loše ne žele da pominju. Ja se zalažem za to da se uvijek iznosi relano stanje stvari i kao poljoprivrednik smatram da treba podvući crtu i realno sagledati gdje se danas nalazi naša poljoprivreda. Mi nemamo tu objektivnu sliku, jer kada dođete u neko selo, obično ljudi prema izgledu stambenih objekata ocjenjuju kvalitet života ljudi, a niko ne pominje da dosta ljudi odatle zapravo živi i radi u dijaspori. Kada pak zađete malo po poljoprivrednim gazdinstvima, vidi se da situacija nije tako bajna. 

Prvo, smanjuje se broj seoskog stanovništva, iako se dosta ulagalo u seosku infrastrukturu, ali imamo i problem sa natalitetom, pa imamo dosta slučajeva da škole ostaju prazne. Stanovništvo na selu nije nezadovoljno mjestom u kome živi, nego jednostavno ne vide perspektivu u poljoprivredi. Naravno, to nije samo kod nas problem, nego u čitavoj državi. U razgovoru sa poslovnim partnerima iz Sarajeva dobio sam informaciju da je dosta stanovnika na tom kraju odlučilo da napusti zemlju i odseli u dijasporu, što se kaže „trbuhom za kruhom“. Nažalost, rat koji se dogodio na ovim našim prostorima nije ništa dobro donio, i kao što vidite da se dešava u svuda u svijetu, veliki interesi globalne ekonomije diktiraju odluke koje se donose i u našoj državi. Mi imamo državu koja ima granice, ali kada „zapad“ naredi da se mora pustiti uvoz nekih proizvoda koji nama nanose direktnu štetu, naš državni aparat nije spreman da se odupre tome.

Mi smo ovdje nešto kao deponija za odlaganje?

-Ja sam to često govorio da smo mi jedna moderna ekološka deponija Evropske unije. Sve što tamo ne može da prođe, završava na našem tržištu. Obično se kaže da mi nismo konkuretntni tim proizvodima, ali ako bi se gledao kvalitet, bili bismo i te kako konkurentni.

Šta je najveći broblem u gradu?

-Ono što je definitivno proglem grada jestu loša urbanistička rješenja. Na prvom mjestu -  problem sa parking prostorom i velikim brojem stambenih zgrada u strogom centru grada. Moj prijedlog nekada je bio da je trebalo zaštiti stare objekte koji oslikavaju dušu jednog vremena kao što se to radi u velikim gradovima. Ja sam svojevremeno predlagao da se donese odluka o zaštiti pojedinih objekata i uređenju njihovih fasada, pa da barem imamo jedan dio koji ostavlja sliku nekog vremena kako se nekada živjelo u gradu. Mislim da veliki broj stambenih zgrada u centru uopte nije dobro rješenje. Sada možemo samo pričati o tome kako smo svojevremeno imali priliku da napravimo novi grad kada smo imali veliki priliv stanovništva, pa da imamo novu i staru Bijeljinu i da ta nova Bijeljina bude puno uslovnija za život sa širim ulicama, zgradama sa uređenim površinama i tako dalje. Malo mi je neshvatljivo da danas naše stanovništvo trči da živi u centru, ali to nisu baš dobri uslovi za neki svakodnevni život. Više se to radi iz nekog prestiža, tako da je ovaj urbanistički haos pomalo i problem našeg mentaliteta. Opet, svijetla strana u svemu ovome je da firme koje grade ovakve objekte imaju pune ruke posla, što znači zapošljavanje radnika i neku ekomonsku sigurnost građana koji se izdržavaju od tih primanja

Za devet godina odborničkog staža, bili ste odbornik i u staroj i u novoj sali, gdje više volite da radite?

-Ja ne znam ni zašto nam je trebala ona nova sala jer je logično da skupštiska sala bude u zgradi Opštine grada Bijeljina koja ima svoju neku istorijsku vrijednost. Ako uzemo da su se tu održavala zasjedanja još od vremena Austrougarske, meni je ta stara nekako ljepša i prijatnija za rad nego nova sala. Vrlo je vjerovatno da ćemo se opet preseliti u novu salu, ali ja sam pristalica starog načina. Nama realno nije potrebna neka posebna oprema da bismo funkcionisali. Bitno je samo da ste naoružani dobrim namjerama.