"Već nekoliko godina ja dolazim sam. Ne pogađa me, svjestan sam ja. Priroda je priroda, živi se. Od 60. svako treba da se nada. Eto, šta je kod mene, ja ne znam, srce operisao, pejsmejker ugradio, ja se još vrtim tu i kola vozim. Idem na vikendicu", priča nam Slavko.

Dolazio je prije kada je dolazila njegova generacija - većina ih je bila u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i dolazili su jer imaju roditelje ili familiju ili kod druga koji je ostao u Bijeljini da živi.

Susret sa jednom ženom

"Desilo mi se da dođe jedna da mi priđe i kaže: 'Gospodine, izvinite, koga Vi čekate?' 'Ne čekam nikoga', rek'o, 'moja generacija slavi maturu'. 'Pa koliko sada slavite?', pita ona. 'Pa, 70 godina'. Pa kaže: 'Ni moj deda nije rođen tada'. Eto tako...", kaže Slavko za InfoBijeljinu.

Ali, on dolazi. Akademski, 15 minuta odstoji, zovu ga, neki ga poznaju jer i oni drugi koji slave, poslije njega tri - četiri godine maturanti, poznaju ga. 

"A inače sve nas je manje. Od moje generacije ima još jedna koleginica živa, ali je bolesna pa ne dolazi i ja još.

Dokle će trajati, ja ću ići. Svake godine zadnja subota u maju. Gdje god se nalazim ja moram doći u Bijeljinu da odstojim i da održim kod spomenika Radojke Lakić. Ništa mi nije teško, dobro je sve", ističe Bošnjak. 

"Priroda učinila svoje"

Žao mu je, priznaje, što nema drugova...

"Eto kum je umro, kuma je u Zagrebu, jedan sin s njom u Zagrebu, drugi u Americi. Drugi kum umro, umrla i kuma, umro sin jedan, jedan sin živ, radi tamo negdje... Eto tako. Nema komunikacije, nema ništa. Nema, priroda je učinila svoje. Niko mi ne dolazi, nikome ne idem. Eto, kako je spalo. Spala knjiga na tri slova. Idem kod četiri drugara mlađa od mene na slavu i oni dođu meni. Slavim svetog Trifuna 14. februara", navodi Bošnjak.

Uspomene starine Slavka Bošnjaka čitali ste na našem portalu svakog utorka i petka. Riječ je o serijalu na koji smo ponosni, baš koliko i na uspomene našeg sagovornika, koje su "ušle" u gotovo svaku kuću u Semberiji, jer je čitanost ovih memoara premašila sva naša očekivanja. Našem i vašem Slavku želimo još mnogo rođendana i zanimljivih uspomena.

Do neke naredne priče o Slavku, ako ste propustili, pročitajte i naših prethodnih 11 nastavaka:
Memoari Bijeljinca Slavka (90): Kada je Bijeljina bila najljepša? (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Majka je rekla "Ja odo' u Drinu" (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Ko nije rođen u Bijeljini, morao je da ode za 48 sati (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Kako je pomoću praseta završio 1. razred (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Kako ga je nadmudrio dr Đedo Kecmanović (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Ko su bili ugledni građani Bijeljine (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Bijeljina imala aerodrom, rječicu i kafanu u opštini (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Kako se u Bijeljini nekada prilazilo curama (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Kako su nastali Galamića sokak i Dizdarevića raskrsnica (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): "Svi u Crnoj Gori ubili bega pa pobjegli u Bijeljinu" (FOTO)

Memoari Bijeljinca Slavka (90): Dva groblja, dvije zanimljive priče (FOTO)