Ljubav prema životinjama bila je presudna za odluku da ostane na vjekovnom ognjištu i posveti se poljoprivredi, počinje svoju priču mladić.

- Nisam htio da idem na ekskurziju u osnovnoj školi iako su mi to roditelji govorili. Za te pare kupio sam par ovaca i tako je krenulo. Nakon toga odlučio sam i da se bavim uzgojem krupne stoke jer ih je lakše čuvati nego ovce. Počeli smo sa osam, a sada već imamo trideset muznih grla, uključujući junice i telad. Ostavljali smo ženska grla i tako značajno povećali brojnost na farmi. Zadržao sam i ovce jer ih volim, pa trenutno imam desetak ovaca rase il d frans - kaže mladić.  

Povećala su se i ulaganja. Napravio je, pored stare štale, novi objekat poluotvorenog tipa za 12 goveda.  

- Važno je u kojim uslovima držite stoku. Samo ako se vodi računa o ishrani, zdravlju, objektima u kojima borave, onda možete očekivati dobit. Mi se nismo opredijelili za jednu rasu, idemo na selekciju i na na mliječnost, ali većina grla nam je simentalno goveče - kaže mladić za portal InfoBijeljina.

Ovaj mladi poljoprivrednik razmišlja unaprijed pa hranu za stoku obezbijedi za dvije godine. Veći dio kukuruza sa 180 dunuma završio je u silaži.

- Pripremili smo dovoljno da imamo za ovu godinu pa i da nešto ostane za iduću sezonu. Moja procjena je da bi jedno porodično gazdinstvo moglo sasvim solidno i lijepo da živi od prihoda sa farme od desetak grla. Nažalost, svakodnevna poskupljenja nas ugrožavaju. U proteklih pet godina bilo je isplativije nego zadnje dvije godine, jer cijena od 75 pfeniga za litar mlijeka je zaista nedovoljna. Nisku cijenu mlijeka nadomješta dobra cijena teladi za tov koju je lako prodati. Sad se grlo do 150 kilograma kreće oko 14 marka po kilogramu žive vage - kaže mladi poljoprivrednik. 

Marko je po struci veterinarski tehničar. To mu značajno smanjuje troškove.

- Ma sve radimo sami. Pomoć veterinara zovemo samo kad je teljenje u pitanju i to neke komplikacije. Na visokom nivou držimo zdravstveno stanje naših životinja - kaže Marko. 

Sve veći problem je i nedostatak radne snage.

- Ne možemo sami izgurati sezonu iako imamo potrebnu mehanizaciju. Ali udružimo se, pa pomažemo jedni drugima, naročito kada pripremamo kukuruznu silažu - dodaje mladi farmer. 

Nekada je u Kozjaku u svakoj štali bila po jedna ili dvije krave, a sada je selo poluprazno, pa pašnjaka ne manjka. Još nekoliko dana goveda će biti na ispaši, a onda će u štalu do proljeća.

- Nije zapamćeno da se zbog nedostatka ispaše počne bacati sijeno već u oktobru. Voda na Majevici je takođe veliki problem. Pošto nema ni tehničke ni pijaće vode dovoljno, skupljamo kišnicu a tokom ljeta znamo da dovlačimo iz jezera i bunareva po 3.000 litara dnevno, što povećava troškove i poskupljuje proizvodnju. Mnogo nam znače republički podsticaj za mehanizaciju i podsticaj za poljoprivrednike mlađe od 40 godina, tako da uprkos teškoćama, vjerujem da je poljoprivreda jedan od mogućih pravaca razvoja ne samo Majevice nego i cijele Srpske - kaže Marko za InfoBijeljinu.  

Nikada se nije, kaže, Marko, pokajao što je ostao na porodičnom gazdinstvu. Privržen je tradicionalnom načinu života, stočarstvu i selu u kojem namjerava da provede cijeli život. Zasnovao je porodicu i nedavno dobio kćerku na koju će prenijeti ljubav prema poljoprivredi.