Okvirni sporazum je potpisan u američkoj vojnoj bazi Rajt Peterson, u gradiću Dejton, u Ohaju, 21. novembra 1995, a ozvaničen je 14. decembra u Parizu. U prisustvu državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, potpisali su ga predsjednici Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović.

Jedan od učesnika pregovora u Dejtonu, Momir Bulatović, nekadašnji predsjednik savezne vlade, primjećuje da je ono što je dogovoreno u Dejtonu 1995. godine bilo na pregovaračkom stolu još 1992. godine u Lisabonu.

– Pa zašto to nije dogovoreno u Lisabonu? U Dejtonu su se pitali samo Amerikanci. Čak i pripadnike međunarodne zajednice su tretirali kao potpuno nebitne – sjeća se Bulatović.

On mirovne pregovore opisuje kao – surove.

– Sjećam se da je jednom Radovan Karadžić rekao: “Pa kako da popustimo, meni je tamo poginulo 25.000 mladića.“ A ja mu kažem: “Radovane, pa nemoj da ti pogine još 25.000″ – sjeća se Bulatović.

Jedan od glavnih principa na kojima je Dejtonski sporazum zasnovan je podjela BiH po ključu 51 odsto teritorije FBiH i 49 odsto RS. Iz te podjele izdvojen je Distrikt Brčko.

Dejtonski sporazum je najveća ovlašćena dao entitetima.

Pregovori koji su trajali 20 dana – od 1. do 21. novembra – bili su pravi primjer “šatl diplomatije”, koja je podrazumijevala da među zavađenima posreduju diplomate koje su se nasamo sastajale sa Izetbegovićem, Miloševićem i Tuđmanom i dogovarale dijelove sporazuma, koji su potom bivali inkorporirani u jedan.

Glavni akter ovih pregovora, u svojstvu pomoćnika državnog sekretara SAD, bio je Ričard Holbruk. Načini na koji je lidere Bošnjaka, Srba i Hrvata privolio da potpišu sporazum ni do danas nisu do kraja rasvijetljeni, pa se javnost decenijama bavi detaljima dogovora. Neke od tih priča bave se ponoćnim sastancima u pidžamama, Miloševićevim crtanjem mapa BiH na salvetama…

U studiji “Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995″ Dereka Šolea i Beneta Frimana opisuje se i drama posljednjeg dana pregovora.

Tog jutra Milošević je odlučio da prelomi i potpiše sporazum sa Franjom Tuđmanom, nezavisno od stava bošnjačke delegacije. Navodno je na snegu, bez kaputa, na parkingu pored vojne baze čekao i insistirao da ovu ideju predstavi Kristoferu Hilu i Ričardu Holbruku. Kada je američka delegacija odbila ideju, Milošević je iznio posljednju ponudu: da se status Brčkog ostavi za kasnije, kad će biti riješen međunarodnom arbitražom, što je Tuđman prihvatio. Kristofer i Holbruk su tada otišli u bosanske prostorije gdje su se u Izetegovićevom apartmanu sastali s liderom Bošnjaka, te Harisom Silajdžićem i Muhamedom Šaćirbejom.

– Ovo je nepravedan mir, ali moj narod treba mir – rekao je nevoljno Izetbegović i time je sporazum praktično dobijen.

Hil i Holbruk su požurili da dogovor stave na papir, a obavijestili su i predsjednika Bila Klintona, koji je doletio u Dejton da potpiše sporazum. Međutim, Holbruk je navodno rekao Klintonu:

“Gospodine predsjedniče, vi ne želite da budete blizu ovih ljudi danas. Oni su divlji.”

Klinton je objavio potpisivanje sporazuma iz Bijele kuće.

Drama u srpskoj delegaciji

Neposredno prije potpisivanja odvijala se drama i unutar srpske delegacije: Slobodan Milošević je tek tada predočio dogovorene mape bosanskim Srbima.

Kad je Krajišnik vidio mapu… – onesvijestio se. Upitan šta se desilo, Milošević je rekao: “Pao je u komu”.

Najveće promjene Dejtona do sada

– Ustavni sud BiH u ljeto 2000. donio odluku kojom se od RS i FBiH traže izmjene Ustava kako bi Srbi, Hrvati i Bošnjaci bili konstitutivni na prostoru cijele BiH

– Nametanjem zakona od strane OHR nadležnosti entiteta prenesena na BiH i formirano oko 70 novih institucija, među kojima su najsporniji Sud BiH 2002. i Tužilaštvo BiH 2003. Većina nametnutih zakona verifikovana u parlamentu BiH.

– Nakon potpisivanja Dejtona, svetske sile visokom predstavniku dale „bonska ovlaštenja“, na osnovu kojih je smijenio više od 200 funkcionera, najviše Srba, kršeći osnovna ljudska prava

– Dogovorom domaćih vlasti 2006. ugašene entiteteke vojske i formirane Oružane snage BiH, mada u Dejtonu BiH nije dobila odbrambenu nadležnost

– Uprava za indirektno opotrezivanje BiH počela sa radom 2005.

Neprovedene ustavne promjene

Prudski sporazum – potpisali ga Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović. Predviđao ustavne promjene uz međunarodnu pomoć i rješavanje pitanja državne imovine.

Aprilski paket – predviđao značajno proširenje parlamenta BiH, uz zagarantovano prisustvo nacionalnih manjina. Slučaj „Sejdić – Finci“ Evropski sud za ljudska prava prije sedam godina dao pravo pripadnicima „ostalih“ da se kandiduju za predsjedništvo BiH i Dom naroda BiH.