Ova velika svetinja Majevice i cijele Eparhije zvorničko-tuzlanske bila je metoh manastira Tavna. Manastirska crkva, zadužbina kralja Dragutina, razorena je dolaskom Osmanlija na prostore Bosne i Hercegovine. 

Pretpostavka je da je ovaj manastir građen kad i manastir Lovnica kod Šekovića.

Godine 1981. vršena su arheološka istraživanja prilikom kojih je   u podu porušene crkve pronađena  grobnica sa tijelima trojice monaha iz nepoznatog perioda. Kosti ovih monaha čuvaju se u hramu Svetog agatonika u Priboju.

U selu Rožanj je u II svjetskom ratu pobijeno 108 mještana koji su stradali od strane Francetićeve divizije. 87 nemoćnih ljudi su živi spaljeni u kući Neđe Mićića dok su ostali poubijani na druge zvjerske načine.

Ovim žrtvama je  1963. podignuta Spomen kosturnica u sklopu Doma kulture u Rožnju.Spomenik ovim stradalnicima razoren je 1992. u posljednjem ratu.

Pored ovog manastira postojao je još jedan metoh manastira Tavne koji je takođe u ruševinama i nalazi se u selu Skočić kod Zvornika a bio je posvećen Časnom krstu. 

Obnova manastira svetog proroka Jeremije  započeta je 2008 godine.

Jednobrodni hram Svetog proroka Jeremije je dimenzija 9 x 7 metara.Hram je sagrađen je od sitne cigle i kamena, pokriven limom.Ima zvonik i dva zvona.Hram je živopisao Živorad Ilić iz Loznice u srpsko-vizantijskom stilu.Ikonostas  od jelovog drveta izgradio je Miroslav Mićanović iz Boljanića.Ikone je oslikao akademski slikar Miladin Lukić iz Bijeljine.

Ono što je karakteristično za ovaj manastir  je da se jednom mjesečno na mjestu manastira pojavljuje voda koja u toku dana nestane. Na ovo mjesto narod dolazi u velikom broju a posebno nerotkinje i ljudi sa psihičkim problemima.

Piše : Snežana Milošević