Za to su zaslužne maline. Ali ne bilo koje, već one koje kraj glavnog puta za Sitnicu sa svoje tezge prodaju osmogodišnji Jovan Gajić i njegova malo starija sestra Jovana. Raditi se mora, kažu uglas, dok sjede ispod suncobrana.

Valja skupiti za udžbenike i pomoći roditeljima,a radnu naviku stekli su od malena.

Več četvrtu godinu Jovan sa svoje tezge uvjerava kupca da od njegovih malina nema boljih.

“Moj radni dan počinje tako što ustanem, umijem se, operem zube. Odem u malinjak, operem maline, uspem u teglu. Postavim tezgu. Onda doručkujem i idem na posao da prodajem maline”, ispričao je osmogodišnji Jovan Gajić.

Do malinjaka je skoro pola kilometra. Čim svane Jovan se zaputi tamo, Šešir ne skida sa glave, pa odaje utisak iskusnog voćara. Za to vrijeme Jovana je već iznijela tezgu i čeka brata da zajedno krenu u novi radni dan. Prvi im, otkriva Jovan nije bio sa malinama.

“Ja sam jednog dana pokušao da prodajem prvo jagode. Mi smo otišli u šumu da uberemo jagode i onda su mi od ruke krenule te jagode, kupine i maline i sad mi prodajemo jagode”, priča vrijedni Jovan.

Teglica košta pet maraka, a zna se gdje ide svaki dinar.

“Pare skupljamo da nas mama može opremiti u školu. Pošto nas ima četvoro i niko ne radi, pa zato i prodajemo maline i jagode”,otkriva je tajnu Jovana.

Zato i otac Miloš ide da radi gdje god ga pozovu, jer svaka marka dobro dodje.

“Što mi se pruži prilika ako me neko pozove na dnevnicu. Muzem krave, idem na farmu, konobarišem, monitram šatore. Znali, gdje god me neko zovne- moram”, kaže Jovanov otac Miloš.

Malo malo, pa putnik namjernik zastane kraj dvoje mališana. Glas o malinama, raširio se rejonom Manjače.

Za priču o malim malinarima, već zna čitav region, pa su se neki ponudili i da pomognu. A baš kao što je priča planula na društvenim mrežama, planule su i maline na Jovanovoj tezgi.