Naučni tim koji je predvodila dr Kristin Vitale sproveo je istraživanje nad 79 mačića i 38 odraslih mačaka. Najprije su ih s vlasnikom smjestili u istu prostoriju u kojoj je čovjek sjedio u označenom krugu. Ako bi mačka ušla u krug, čovjek bi započeo interakciju s njom i poslije dva minuta otišao. Nakon nekoliko minuta ponovo bi se vratio u prostoriju i sjeo u krug.

Prema rezultatima istraživanja, 64,3 odsto mačića pokazalo je sigurnu privrženost ljudima (opušteni su u njuhovom društvu bez obzira na okolinu), a 35,7 takozvanu nesigurnu naklonjenost (pokazali su radost kada se čovjek vratio i nisu se od njega odvajali ili bi ga potpuno ignorisali). Slično su se ponašale i odrasle mačke - 65,8 odsto demonstriralo je sigurnu privrženost, a 34,2 odsto nesigurnu.

Stepen naklonjenosti kod mačaka je nešto viši nego kod pasa. Ovo je pokazatelj da mačke nisu nezainteresovane za ljude, već da mogu da budu vjerne svom vlasniku i jako povezane s ljudima.