Većina njih te činjenice nije ni svjesna, a i oni koji su donekle svjesni žive u zabludi o karakteru i značaju svoje uloge. Sem jako malog broja ljudi, uloge svih ostalih su mizerne, kao kod statista na filmu.

Svi smo kada se stvari posmatraju globalno, što je jedino i relevantno za bitne tokove, oni ljudi što se njišu uz ritam muzike na koncertima u reklamama za pivo, i pojavljuju u kadru na djelić sekunde. Kao i ti koji statiraju u reklamama, i mi mislimo da je naša rola mnogo bitnija nego što zaista jeste, i da su nas svi zapazili i zapamtili za tih pet desetinki. LJudi se hvale i šepure svojim ulogama, nesvjesni sopstvenog beznačaja. Cijele države i njihova rukovodstva su samo šahovske figure u rukama nekolicine svjetskih moćnika. U svojim imaginarnim svjetovima neki su mali bogovi, a ne zna se za njihovo postojanje u trećoj varoši do njihove. Svjetlosnim godinama su udaljeni centri odlučivanja, čak i o tome koliko će koštati vekna hljeba u prodavnici iz komšiluka. Strašna je pomisao da su negdje preko sedam gora i preko sedam mora, već donesene odluke gdje će se za pet ili deset godina desiti krvavi ratovi. Vjerovatno se zna u kom će se pravcu u budućnosti kretati migracije, gdje će se mijenjati etnička i vjerska struktura, te (iako možda zalazimo u domen naučne fantastike) i gdje će se desiti velike prirodne katastrofe. 

Šta se desilo sa stotinama hiljada migranata sa Bliskog istoka, da li i dalje ti nesrećni prognanici pristižu na granične prelaze širom Balkana i Evrope, ili su njihove i muke njihovih sunarodnika iščezle. Da li su ugašena žarišta zbog kojih su napustili svoje domove. Naravno da nisu. Odjednom nas više ne “bombarduju” apokaliptičnim predviđanjima, i strašnim scenama koje uključuju bodljikave žice, nerede, suzavce i slično. Ne pominju se više rute kojima će proći stotine hiljada novih nevoljnika, ne govori se o tome kako će mnogi od njih ostati da žive na našem području. Neko više nema interes da se o tome priča, i to je stavljeno na čekanje do novog momenta kada će tema biti “podgrijana”. Da li je to oblik ispiranja mozga i upravljanja osjećanjima građana. Izazove se strah i panika, a posle mjesec ili dva razglabanja na tu temu gomile analitičara i drugih “stručnjaka”, sve nestaje kao izmaglica. 

Po istom šablonu, jednoga jutra na naslovnim stranama većine dnevnih novina i portala, kao po direktivi, osvane lice čovjeka za koga se tvrdi da je najveći diler narkotika na Balkanu i šire, zatim se pišu bajke, najsitniji detalji iz njegove biografije, javnost se zamajava, i na kraju gle čuda, i tu priču mijenja neka nova, a njen glavni junak nastavlja da živi kao da se predhodnih mjeseci ništa nije dešavalo. 

Šta tek reći za šund programe u kojima se pokusni kunići snimaju dvadeset i četiri sata dnevno, sapunice meksičke i turske trećerazredne produkcije? Čemu sve to služi? Da li je tačno da se širokim narodnim masama emitovanjem takvog programa skreće pažnja sa mnogo bitnijih stvari koje promiču neopaženo? Da li je u cijelom svijetu na sceni jedno sistematsko, smišljeno zaglupljivanje? Da li neko huškanjem naroda jednih na druge preko globalnih TV mreža i njihovih ispostava proizvodi nove ratove, iz kojih će profitirati trgovci oružjem, i mnogi drugi? Da li svjetski moćnici i korporacije imaju interes da je svjetska populacija na što nižem nivou intelektualnog razvoja kako bi sa njom bilo lakše manipulisati? Da li su sve ovo teorije zavjere ili surova realnost?