Prije nego što će postati rekreativna droga povezana s Vudstokom i umjetnicima 60-ih godina, LSD, supstanca visokih halucinogenih svojstava, nastao je 1943. kao eksperimentalni lijek u psihijatriji.

Osim na hipi pokret 60-ih godina LSD asocira i na protivladine proteste i kontrakulturu.

Uznemirena stepenom zlouporabe LSD-a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poziva vlade na akciju pa je 1971. ta psihodelična droga stavljena van zakona, a medicinska istraživanja obustavljena su na veliku žalost doktora Alberta Hofmana (1906.-2008.), jednog od njegovih očeva koji je čitav svoj život branio terapeutske vrijednosti svog otkrića.

Ali poslednjih nekoliko godina stvari se pomalo mijenjaju i LSD se na mala vrata vraća u medicinu.

Godine 2006. u Bazelu je organizovana velika konferencija o doktoru Hofmanu povodom stote godišnjice njegovog rođenja. Tada je priređena i izložba u Švajcarskoj nacionalnoj biblioteci u Bernu posvećena njegovoj knjizi naslovljenoj "LSD: moj enfant terrible".

Naučnici iz cijelog svijeta tada su se obratili s molbama svojim vladama tražeći dopuštenje da opet ispituju LSD, posebno kako bi proučavali njegov uticaj na liječenje teških depresija ili kao popratni lijek za pacijente oboljele od neizlječivih bolesti.

II faza

Među rijetkim istraživanjima koja su od tada dopuštena jeste studija nazvana II faza koju je sproveo dr. Piter Gaser, psihijatar i psihoterapeut u Švajcarskoj.

Cilj studije na 12 pacijenata, finansirane novcem kalifornijskog instituta Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies (MAPS), bio je utvrditi kako LSD može da pomogne oboljelima da se nose sa svojim strahovima i tjeskobama kada im je dijagnostikovan rak u uznapredovaloj fazi.

"To je tek početak i moguće je da se LSD vrati kao neki lijek", predviđa Hans Mangold, kustos izložbe u Švajcarskoj nacionalnoj biblioteci u Bernu.

LSD, kojem kratica dolazi od njemačkog naziva Lysergsäurediethylamid (dietilamid lizerginske kiseline), otkriven je slučajno prilikom Hofmannvog rada s gljivicom raženom glavicom koja se i prije koristila u razne medicinske svrhe. U to doba u laboratoriji Sandoza u Baselu upotrebljavala se za proizvodnju lijeka protiv migrene.

Hofman je ne znajući stvorio LSD kombinujući glavni sastojak ražene glavice, lizerginsku kiselinu, s dietilamidom. Tokom istraživanja slučajno je na kožu nanio tragove spoja i osjećao se neobično. Kako bi bolje istražio pojavu, uzeo je veliku dozu i iskusio snažne halucinacije.

Artur Stol, vlasnik istraživačke laboratorije Sandoza, predlaže tada svom sinu, psihijatru u Cirihu, da testira supstancu na svojim pacijentima.

Kao u akvarijumu

U napomeni koju su 50-ih godina dobijali ljekari zainteresovani za testiranje droge na sebi samima, objašnjava se da ta supstanca izaziva neku vrstu prolazne vještačke psihoze i može im pomoći da bolje razumiju misli svojih bolesnika. Pacijentima je taj čudotvoran "lijek" trebalo da pomogne pri ublažavanju tjeskoba i opsesivne neuroze.

Ipak LSD se iskrao iz laboratorije i širokih ruku prihvatili su ga umjetnički i književni krugovi pod uticajem američkog pisca Kena Kizija, autora "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" i profesora psihologije Timotija Lerija, koji je izgubio radno mjesto na Harvardu jer je drogu podijelio svojim studentima.

Švajcarska radio televizija pronašla je u svojim arhivima reportažu iz 1966. u kojoj tri volontera uzimaju LSD i pred kamerom svjedoče o doživljenom iskustvu.

"Bez ukusa je", govori prvi volonter pomalo razočaran, a zatim počinje da opisuje svoje halucijnacije pa kaže da se oseća kao "da je u akvarijumu".

"Vidim samo alge", ispričao je ljekaru i ekipi na snimanju objasnivši na koji je način supstanca oslobodila njegovu kreativnost.

Čudo od djeteta

Krajem 60-ih godina LSD postaje postupno zabranjen pa tako i u Švajcarskoj 1968. godine.

Zato se dr. Hofman prihvata pera kako bi riječju odbranio svoj izum.

Njegova knjiga "LSD: Mon Enfant terrible" apsolutno je fascinantna, dijelom je hemijski priručnik, a dijelom metafizička rasprava, kaže Mangold.

Dr. Hofman je knjigom želio da unese nove dokaze u raspravi o LSD-u i cijelog života se trudio da prikaže pozitivnu stranu svog otkrića.

"Kada bismo uspjeli da LSD bolje koristimo u medicinskoj praksi povezanoj s meditacijom i sposobnostima LSD-a da izazove vizionarska iskustva u određenim okolnostima, vjerujem da bi moje nesavršeno dijete moglo da postane čudo od djeteta", napisao je švajcarski hemičar.