Mještani ovog sela kažu da je susret sa nepoznatim tragačima koji pomoću detektora za metal traže arheološke vrijednosti postao veoma čest. Ima ih iz drugih semberskih sela, ali najviše ih je iz Srbije.

Besplatno oranje

– Ovu njivu su preoravali neki dan, ali ne znam da li su šta našli. Ima taj neki čovjek iz susjednog Velinog Sela koji traži blago, a kažu da ih ima i iz Srbije. Dogovore se sa vlasnicima njive za koju misle da ispod nje nešto ima da je uzoru o svom trošku, a ono što nađu – njihovo je. Pričao sam sa nekim, ne hvale se da su našli Bog zna šta, ali kažu da ne traže uzalud. Pravo da ti kažem ne znam šta je istina, meni nikad nisu pokazali to što nađu- priča Vidoje Trbić.

Njegov komšija Miladin Vasić objašnjava da potraga traje prilično dugo.

– Oru sa jednim plugom, i kad izoru jednu brazdu, onda polako prelaze preko nje detektorom za metal, da im ne promakne. Traje to poprilično, nekad ne završe jednu njivu za dan – kaže Vasić.

Prstenje i novčići

Jedan od mještana Dijelova priznaje, mada nevoljno, da je našao nešto što bi moglo imati vrijednost. Pokazao nam je doduše dva prstena koja je pronašao obrađujući njivu, ali ne želi da ga fotografišemo, niti nam otkriva ime. Kaže da je otkriće bilo nedavno, i da će otići do muzeja da vidi o čemu je riječ. Dodaje i da su ranije pronalazili antičke predmete.

– Moj otac je još 2001. godine pronašao staru kovanicu dok je kopao temelj za kuću, ali nismo mislili da ima neku vrijednost. Stavio ju je na prozor, nismo ni obraćali pažnju. Nakon što su se sve češće počeli pojavljivati ljudi koji traže blago, on se upoznao sa njima i rekao da ima taj novčić. Oni su mu na to ponudili da provjere o čemu se radi, da će mu donijeti pare, ali posle toga se nisu nikad pojavili – kaže naš sagovornik.

Ispričao je kako su tokom godina pronalazili različite predmete u blizini svoje kuće ali ni za njih nisu znali odakle potiču.

– Razni novčići, ćupovi, dijelovi posuđa, razne alatke i komadi oružja za koje su nam kasnije rekli da potiču iz perioda Nerona neki su od predmeta koje smo nalazili, ali na žalost, nismo ih sačuvali jer smo vjerovali da nemaju nikakvu vrijednost, dodaje on.

Rimska zaostavština

Da u Dijelovima možete naići na razne predmete iz istorije, znaju odavno i stariji stanovnici sela. Sedamdesetdvogodišnji Dušan Blagojević priča da je prije nekoliko decenija više puta i sam nalazio predmete koji su najvjerovatnije iz rimskog perioda.

– Kopao sam ilovaču da od nje ispečem cigle. Na dubini tri ašova, to je nekih šezdeset centimetara, naiđem na šljunak. I taj sloj šljunka je debeo nekih desetak centimetara, i jednako se prostire na sve strane. A u njemu svega, i komada posuđa, i viljušaka, i ko zna čega. Nismo znali šta ćemo sa tim, pa smo na kraju pobacali u stari bunar – kaže Blagojević.

Uvjerio se Dušan da se taj sloj prostire i dalje, kada je pokušao da iskopa ilovaču i sa druge strane današnjeg puta koji vodi za Srbiju. I tamo je našao isti sloj i dosta starih predmeta.

– Kažu da je ovde nekada bio rimski garnizon i da je to iza njih ostalo. Posle njih su valjda poplave često nanosile mulj i blato koje je sve prekrilo – priča nam Dušan. Dodaje i da je njegov komšija jednom prilikom naišao na tri skeleta u njivi.

– Pozvao je ljude iz muzeja, i oni su to sve pregledali, ne sjećam se da li su odnijeli, ili šta su uradili. Rekli su mu da ih pozove ako bude nekad nešto slično našao. Nije mu bilo svejedno, nije posle tu ništa radio.

Crno tržište

I Blagojević u posljednje vrijeme, kao i njegove komšije, primjećuju nepoznate „goste“. O njima malo zna, a čuoо je da dolaze iz Srbije i da pronađeno blago nose i prodaju na crnom tržištu. Ne prijavljuju da bilo šta nađu ovde, nego odnesu u Srbiju. Znaju šta traže i dobro poznaju Dijelove i širu okolinu, i sumnjaju da se neistraženi prostor nalazi ispod lokalnog fudbalskog stadiona. Mještani pričaju da su nudili dobre pare da se stadion preore i pretraži detektorima za metal, ali očigledno da ponuda nije bila dovoljno dobra, jer je stadion ostao netaknut. Uspjeli su samo dogovoriti sa pojedinim domaćinima da njihove njive preoru, a da zauzvrat na njima nesmetano vrše svoja istraživanja.

– Kad ih pitaju da li su nešto našli, uskukaju se kako ništa nema, kako se jedva pokriju za troškove koje imaju. Ma, sigurno ne bi dolazili džabe, da im se ne isplati – tvrdi Blagojević.