Od malih nogu, kako kaže , draže su joj bile boje i papir  za crtanje od bilo kakvih igračaka.  S njenim odrastanjem  rasla je i  strast ka likovnom stvaralaštvu, koja se  zadržala sve do današnjih  dana .

Za sebe kaže da je i dalje ono isto dijete koje ne propušta priliku da crta, samo sa izvjesnom dozom ozbiljnosti I odgovornosti koje nameću godine. Mislim da je to jedan od najljepših životnih poziva na koji sam se  sa radošću odazvala i koji mi je čitav žvot pretvorio u umjetnost, kaže Dajana.

Ova mlada umjetnica  nosi samo  pozitivne utiske sa  Akademije umjetnosti, za koju kaže  da ju je mnogo promijenila i  da je poboljšanje u njenom likovnom stvaranju  zaista primjetno. Prvu godinu završila je sa prosjekom 10,00  i to prepisuje svojoj predanosti i posvećenosti onome što je sama izabrala. 

Trudim se da ispoštujem moto koji mi je kao zvijezda vodilja, a to je:  neka nijedan dan ne prođe, a da se ne povuče crta. Crtati, crtati i samo crtati je ključ uspjeha, kaže zadovoljno  Dajana.

Najteže joj je, kako kaže, bilo upisati akademiju, istaći se među ljudima istih interesovanja, zadobiti pažnju stručnih ljudi i istrajati u svojim željama, a to uspijevaju smo oni najuporniji. 

Proteklu godinu dana, Dajana je  vrijedno radila na  usavršavanju već poznatih tehnika, na upoznavanju nekih novih i na pripremi za sve složenije probleme koji čekaju da budu savladani. Oprobala  se i u tehnici vajanja i linoreza, prvi put crtanje “krokija” svrstala u rang ozbljnog i teškog poduhvata, a u isto vrijeme zavoljela te metode spremna da im se svaki put iznova vrati. 

Smatra da je najveća vrijednost slikanja, i crtanja generalno, kao osnove slikanja, u tome što postoji raznolikost  motiva i mnoštvo različitih načina za obrađvanje istih ili različitih motiva. 

Dakle, u tom poslu nikada nije dosadno, jer nikada ne istražite sve do krajnje granice, pa vas ta znatiželja održava zainteresovanim za dalji rad, objašnjava  Dajana.

Nju privlači više pravaca u likovnoj umjetnosti, ali s vremenom sve više teži ka izražavanju ekspresionizma, što opet odgovara prirodi njene ličnosti, ali vjeruje da će se do kraja četvrte godine na akademiji u potpunosti opredijeliti za jedan jedinstven izraz. Konkretnih uzora u likovnoj umjetnosti  nema, jer smatra da svaki umjetnik sa sobom nosi neke pozitivne osobine i specifične kvalitete. Voli da isčitava biografije proslavljenih umjetnika, kao i da se upoznaje sa njihovim radom. Najviše me impresionira Van Gog, osoba koja je svojim životom na neki neobičan način uticala na mene, ističe Dajana.

Ova ambiciozna umjetnica  je  treća godina u školi ikonopisa “Odigitrija” i planira da se bavi  time u budućnosti.  Često nam kažu da je period studiranja najlljepši period u životu, ja bih dodala da je studiranje na akademiji najljepši period u životu na kvadrat. Nije mala stvar svaki dan ustajati bez težine u srcu i odlaziti na mjesto gdje se rade stvari sa uživanjem, gdje se uči  o umjetnosti, priča o umjetnosti, živi umjetnost, oduševljeno o svom studiranju govori Dajana.

Za relativno kratko vrijeme  ova mlada umjetnica stekla  je kvalitetno znanje, kako kaže, promjenu u mišljenju, pristupu, radu. Moja ruka povlači drugačije linije, moj um koristi neke drugačije boje, a opet je sve svojstveno meni  i  urađeno na moj način, dodaje Dajana.

Na akademiji je naučila  da cijeni i uvažava neke stvari za koje je  prije smatrala da ne zaslužuju njenu pažnju. Akademija joj je pružila priliku da vrednuje pravu likovnost nekog umjetničkog djela i da donosi kritički sud o tome. Akademiija, dakle, ne kvari talente, kao što se to ponekada može čuti, akademija pruža izbor u djelovanju, a imati izbor znači nikada ne zalutati, kaže Dajana.

Veliku podršku u njenim nastojanjima da osvoji svijet umjetnosti pruža  porodica koja je uvijek stajala  iza odluke u njenom izboru.

U današnje vrijeme nije se lako izboriti se za svoje mesto u svijetu umjetnosti, dokazati kvalitet i vrijednost  stvorenog, a vrijedna Dajana svojim talentom i upornim radom to upravo čini. 

Piše : Snežana Milošević