Vijekovima se pas smatra najboljim čovjekovim prijateljem. Stihovi i izreke posvećeni upravo njima, govore koliku privrženost i ljubav mnogi uživaju od strane svoga psa. Brojni ljudi svoje pse ne bi dali nizašta na svijetu, a ono što im pas pruža ne bi nadoknadili ni sa jednim „ljudskim“ prijateljem.

Koliko istine ima u ovim izrekama najbolje znaju oni koji psa i posjeduju. Kako god, u njihovu ljubav je teško posumnjati. Sve ono što rade vrijedno je naše pažnje koja je njima od neizmjerne važnosti. Zaista, oni nas smatraju najboljim prijateljima.O tome nam najviše može posvjedočiti naš sugrađanin Bijeljinac Slobodan Simić vlasnik prelijepog haskija po imenu Dona. 

Slobodan kaže da je oduvijek  želio da ima svog psa, a pošto do prije dvije godine nije imao uslova za to, kada  se preselio u kuću u Bijeljini, konačno je ostvario svoju želju. Za rasu Sibirski Haski, kako kaže, odlučio se iz razloga, što su to po njegovom mišljenju najljepši psi, sa prelijepim očima, stasom, veoma uredni i čisti psi, koji vole ljude,a posebno djecu.

Dobro je poznata stvar da je pas čovjekov najbolji prijatelj, da će uz čovjeka uvijek biti i kad mu je teško i kad mu je dobro, kaže Slobodan.

Rasa Sibirski Haski smatra se jednom od najstarijih rasa pasa na svijetu. Veoma je rasprostranjeno mišljenje da rasa potiče od istočnosibirskog plemena Čukči, iako postoje dokazi da su pse ove rase imala i plemena Koriak i Kamčadal sa Kamčatke.

DNK analize takođje potvrđuju da rasa Sibirski Haski spada u grupu od 14 drevnih rasa. Sibirski haski je pas srednje veličine, vrlo privlačne spoljašnjosti, mirnog karaktera i velike energije i izdržljivosti. Prepoznatljivog je izgleda i dvostruke dlake. Podlaka je mekana i gusta, a spoljnja zaštitna dlaka je kraća i nešto oštrija, ali ne preoštra. Takvo dvostruko krzno štiti haskija od oštrih zima pa može da izdržati temperaturu do -50 i -60 stepeni Celzijusa. Može se javljati u nizu boja i varijeteta, ali obično ima bijele šape i noge, dio lica i vrh repa. Ostatak krzna može biti crn, bijeli, riđ ili siv. Ima izražajne smeđe ili plave oči, a u 20 posto primjeraka boje očiju su različite, obično je jedno oko plavo, a drugo smeđe.

Iako se u prošlosti koristio gotovo isključivo za vuču, zbog ljepote, inteligencije i dobre i vesele naravi u 20. se vijeku raširio svijetom kao ljubimac.Odlično se slaže s djecom, posebno onom koju poznaje, te se upravo iz tog razloga porodični ljudi odlučuju za ovu rasu psa.

Za svog psa Slobodan kaže da je vrlo energičan i da mu treba mnogo kretanja i pažnje, zato je šetnja svakodnevna obaveza, ali mu ispunjavanje želja njegove Done ne predstavlja nikakav problem. Uglavnom je tiha, ali ako se dogodi da šetnja izostane ponekad i zavija, lupa na kućna vrata, grebe, cvili, zavija dok neko ne izađe da bude s njom.

Nije agresivana, prema nepoznatima je prijateljski raspoložena, ali nije je sigurno ostaviti u blizini mačaka i drugih manjih životinja. Iako je inteligentana i brzo uči, može biti tvrdoglava  pa za nju treba dosta strpljenja. Mnošto igranih i animiranih filmova, stripova, knjiga pa i video igara kao junake ima haskije, kaže Slobodan.

Sibirski je haski dosta aktivan pa bi mu život u stanu, posebno ako se ne kreće dovoljno, mogao pasti teško. Bilo bi dobro da ima barem dvorište za igru. Ono mora biti dobro ograđeno jer će vam se ljubimac, ako pobjegne goneći neku manju životinju, teško vratiti, objašnjava Slobodan koji je upravo iz tog razloga odgodio kupovinu svog kućnog ljubimca dok nije stekao uslove koji su neophodni za držanje ovakve rase psa. 

Krzno njegove ljubimice se jednostavno održava, tokom linjanja ga četka metalnim češljem. Bolje joj odgovara hladnije vreme pa posebno vodi brigu o njoj kada su vrućine. Ne moram često da je kupam jer se sama čisti, objašnjava Slobodan.

Dona nije zahtjevna po pitanju ishrane hrani je  granulama,ribom,ali i domaćom hranom koju posebno voli. Jedino što Slobodan ističe kao manu svog ljubimca je ta ,kako kaže,  “pseća tvrdoglava narav “  pa se dešava da kada krenu  u šetnju, ako joj se ne ide u željenom pravcu, ona legne na asfalt ili travu,i neće da se pomjeri, tako da se Slobodan često nađe u nedoumici ko je zapravo koga izveo u šetnju.

Za neke ljude je najbolji prijatelj knjiga, a za druge je to pas. Jedno je sigurno - pas zauzima veoma važno mjesto u ljudskoj istoriji još od vremena kada je od divlje životinje postao vjerni čovjekov pratilac.

Piše : Snežana Milošević