FOTO: null

Zašto se naš grad ne razvija planski? Bijeljina se bez spora širi, dobija nove stanovnike, i samim tim raste. Pitanje je zašto se to ne radi po planu, počevši od strategijskog, do regulacionog, i urbanističkog plana. Zašto Bijeljina, grad u sred ravnice,

Činjenica je da nam nad glavama “vise” šerpe i peškiri sa terasa višespratnica izgrađenih na trotoarima. Nismo mi pobogu u Tokiju, ili u Užicu. Da li to mora tako? Mi ćemo ove ulice i grad ostaviti pokoljenjima koja dolaze. Trebalo bi malo više razmišljati o tome. Radi sitnog interesa investitori preko noći izmjenom regulacionog plana dobijaju lokacije u starom gradskom jezgru, a zatim na njima prave rogobatna zdanja, sa bezbroj stambenih jedinica. LJudi koji su u vjeri u plan grada, mnogo godina ranije kupili placeve i na njima izgradili kuće, bivaju zaklonjeni od sunčeve svjetlosti, a pogled sa njihovih terasa “puca” na zid višespratnice udaljene dva, tri metra.

Djelimično imaju pravo i oni koji kažu da se u gradovima plac kupuje na periferiji, baš zbog potencijalne mogućnosti da se u budućnosti pojavi gore navedeni problem. Ipak, planski razvoj grada je nešto što se utvrđuje za par decenija unaprijed. Kod nas je to podložno promjeni čim neko od bogatih investitora “baci oko” na određenu lokaciju. Građanima je do sada preostajalo samo da pišu prigovore, i gledaju kako kraj njihovih prozora niču soliteri. Hajde da vjerujemo da će se to promijeniti.

Zašto se dozvoljava gradnja stambenih zgrada čiji gabariti skoro pokrivaju površinu građevinske parcele. I ako zanemarimo motive za izdavanje dozvola za takve građevinske “poduhvate”, zar to nije estetski grozno, da ne pominjemo što je nefunkcionalno na prvom mjestu kupcima tih stanova? O obespravljenim komšijama da i ne govorimo. Gdje će stanari novoizgrađene zgrade bez parking mjesta i garaža parkirati svoje automobile? Pa njima pred dvorišta, a gdje bi drugo.

Prostor nam ne nedostaje, ljudi od struke takođe. Nedostaje nam samo malo više obzira i ljubavi prema gradu u kome živimo. Treba biti pošteniji i brižniji prema njemu. Ne trebamo ga ružiti, nego uljepšavati, učiniti još ljepšim mjestom za život. Kad ga “nagrdimo” nekom građevinom kojoj tu nije mjesto, sebi to činimo. Imate li onaj osjećaj ponosa kada negog gosta odvedete do manastira “Sveta Petka” u naselju Pet jezera, ili do gradskog parka u Bijeljini? Zašto nam cijeli grad nije tako reprezentativan. Uz promjenu određenih navika, i značajan zaokret, mogao bi biti.

Piše: Stojan Krunić
Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )