Danilo Lazović ostao je upamćen kao istinski velikan domaće glume, umjetnik čija harizma i snaga igre i danas odjekuju. Rijetko ko je, poput njega, umio da liku tako udahne život, slojevitost i potpuno prirodnu emociju koja je privlačila publiku od prvog kadra, nevezano da li je rola velika ili mala.

Ipak, mnogi ga najviše pamte kao Šćepana Šćekića u "Srećnim ljudima". Danilo je maestralno odigrao drskog, domišljatog, ali harizmatičnog Crnogorca, kombinujuću humor i oštrinu, no mnogi ne znaju da je ovaj lik nastao po osobi iz glumčegov života.

Lazović je o tome samo jednom govorio:

- Lik Šćepana Šćekića zabava je na zadatu temu mog strica Dušana, svojevrsni omaž njemu. On to apsolutno zaslužuje jer je duhovitiji od mene i veći zabavljač od svega što sam prikazao na malom ekranu. To je više od mentaliteta. U liku Šćepana je dokaz da narod ima neodoljivu potrebu za zabavom - govorio je svojevremeno glumac.

Inače je igrao Crnogorce mnogo puta ("Laf u srcu", "Igmanski marš", "Odlazak ratnika, povratak maršala", "Srećni ljudi"), i njegova supruga Branka je sa Cetinja, ali Lazović nije bio Crnogorac.

- Zanimljivo je da svi misle da jeste, pošto ih je odlično glumio. Za Vladiku Danila u "Gorskom vijencu" LJiljana Blagojević mi je rekla da je prvi i jedini put u teatru videla da glumac govori, a cijela sala za njim ponavlja stihove - prisjetila se njegova najstarija ćerka Jelena u jednom razgovoru za Novosti.

Tad je otkrila i "tajnu Šćepana Šćekića", vjerovatno najpopularnijeg junaka s Lazovićevog "crnogorskog repertoara".

- Privatno mu je bio veoma dalek. Igrao je Šćepana kao parodiju na svog strica Dušana. Od svih Pavićevih likova, mislim da mu je najbliži Bogoljub Gagić Čerčil u "Porodičnom blagu". U poneke replike ubacivao je i sopstvene uzrečice. Kao i Gagić, bio je radan i prostodušan, a porodicu je uvijek stavljao na prvo mjesto.