Sigurno ste bar jednom u životu čuli – ili izgovorili – rečenicu: "Danas sam ustao na lijevu nogu." I odmah je sve jasno: loš dan, čudan osjećaj, niz sitnih (ili krupnih) nesporazuma. Ali, da li ste se ikada zapitali - zašto baš lijeva noga? I otkud ta izreka?

Porijeklo ove fraze vodi nas daleko u prošlost - u vrijeme kada su ljudi svijet tumačili kroz znakove, simbole i sujeverje. Još u antičkom Rimu, ali i u starim slovenskim i bliskoistočnim kulturama, lijeva strana je smatrana lošom, zlom, nesrećnom, dok je desna bila "strana blagoslova", sunca i božanske zaštite.

Rimljani su vjerovali da ako ujutru prvo staneš lijevom nogom na zemlju, prizivaš nesreću za cio dan. Zato su vojnici, sveštenici i obični ljudi pazili da se iz kreveta uvijek ustane - desnom nogom naprijed. U nekim hramovima čak je bilo zabranjeno ulaziti lijevom nogom, jer se to smatralo uvredom za bogove.

Slično vjerovanje zadržalo se vijekovima - hrišćanski srednji vijek je dodatno ojačao negativnu simboliku ljevice, vezujući je za đavola, grijeh i "pogrešan put". Ljevoruke osobe bile su sumnjive, a lijeva strana tijela se povezivala s nesrećom, sjenkama i podsvjesnim nagonima.

Naravno, danas znamo da je lijeva strana tijela jednako važna kao i desna - i da ljevoruki mogu biti i umjetnici, i geniji, i potpuno obični srećni ljudi, ali jezik pamti svoje drevne strahove. Zato i danas, kada dan krene naopako, instinktivno kažemo da smo "ustali na lijevu nogu" - kao da je to moglo da pokrene čitavu lavinu loših događaja.