Dok aktuelne uprave najvećih bh. klubova za svojih mandata nisu uspjele nijednog od svojih najvećih talenata prodati za značajniji iznos u zapadnu i sjevernu Europu, Radnik je u posljednjih godinu i po dana od transfera zaradio najviše u BiH – oko 1,8 miliona KM. I to prodajom Samira Memiševića u holandski Groningen i Besima Šerbečića u norveški Rosenborg.

Jedini recept za uspjeh – renomirani ljudi u upravi i kvalitetna kadrovska politika

Najzaslužniji za uspjehe Radnika iz Bijeljine je tim okupljen oko prvog čovjeka ovog kluba – Mladena Krstajića. Njegova uspješna međunarodna karijera Radniku je donijela dva dobra. Prvo dobro su njegovi kontakti, prijateljstva i povjerenja sa ljudima iz europskog fudbala, a drugo dobro je Krstajićevo lično iskustvo kako prepoznati talenta i od njega stvoriti velikog igrača. Dvije ključne stvari za uspješnu kadrovsku politiku jednog kluba.

Ako se pitate kako se to prodaju igrači – odgovor je vrlo jednostavan. Talenat i kvalitet su važni, ali ne i presudni, jer talentovanih fudbalera ima na hiljade. Za dobar transfer fudbalera je ključno da igrač ima nekoga ko će ga preporučiti stranim klubovima i agencijama, nekoga kome ti strani klubovi i agencije vjeruju – a to su najčešće bivši saigrači predsjednika i sportskih direktora klubova. U praksi klubovi sami rijetko traže igrače na terenu, nego svojim ljudima od povjerenja razglase kakav tip i poziciju fudbalera traže. Često i bez pogledane utakmice, samo na telefonski poziv ili e-mail tih ljudi od povjerenja, transfer bude dogovoren.

Nije to tako samo u fudbalu. Preporuka prijatelja ili dugogodišnje dobro iskustvo ključni su u svakom poslu – od odabira ljekara, pa do odabira majstora za popravku automobila.

Zato bh. klubovi koji u svojim redovima nemaju velika fudbalska imena ili ljude u upravama koji već godinama uspješno sarađuju sa  stranim klubovima i agencijama nemaju šansu da sami za velike novce prodaju svoje fudbalere – koliko god oni dobri igrači bili.

Da su za uspješnu transfer politiku kluba potrebni ljudi sa internacionalnim fudbalskim renomeom i socijalnom mrežom brzo su shvatili i u FK Željezničar pa su na čelo kluba doveli Sašu Papca čiji ime i kontakti Želji otvaraju sasvim nove horizonte kada je u pitanju sportska politika.

Koliko je važno u upravama klubova imati ljude sa jakim fudbalskim renomeom i kontaktima, pokazuje da je socijalna mreža koju je decenijama u fudbalskom svijetu gradio Mladen Krstajić bila jača i od velike  prepreke koja se zove “kvota broja igrača koji nemaju EU pasoš”. Prepreke koja je najčešće neprelazna za fudbalere sa bh. pasošem, ali ne i za Samira Memiševića i Besima Šerbečića koji danas igraju u Holandiji i Norveškoj.

Krstajićev renome i veze mogli bi se pokazati jako vrijednim i za uspjehe fudbalske reprezentacije BiH, jer postoji velika šansa kako će upravo Memišević i Šerbečić biti budući stoperski tandem Zmajeva.

Dovodio se “i kunto i panto”

Ni dobri kontakti i povjerenje vam ne mogu pomoći ako nemate kvalitetnog igrača, a za to vam treba ili kvalitetna fudbalska škola ili dobar skauting. U Radniku su se odlučili za ovo drugo i napravili pun pogodak.

Dok su npr. Željezničar i Sarajevo proteklih godina pod utjecajem zlonamjernih menadžerskih agencija dovodili desetine “polovnih” igrača iz Srbije, Makedonije, Mijanmara, Grčke, Španije, Italije i odakle sve ne, Radnik  je spomenutog Memiševića doveo iz srbijanskog drugoligaša Teleoptika u augustu 2014. godine (Memišević je u Teleoptik kao dvadesetogodišnjak stigao iz tuzlanske Slobode), dok je Šerbečić u tim iz Bijeljine stigao u julu 2016. godine iz gradačačke Zvijezde.

Da najveći bh. klubovi imaju dobar skauting koji radi u interesu klubova, Memišević i Šerbečić bi još prije par godina dobili ponude Željezničara, Sarajeva, Zrinjskog…, čije bi dresove u tom periodu sasvim sigurno radije obukli nego dresove Teleoptika, Zvijezde G. i Radnika…

Uzmete li u obzir još da je Šerbečić sa 16 godina debitovao u Premijer ligi BiH, onda stvarno skauting službe velikih bh. klubova zaslužuju kritiku, jer složićete se – nije trebalo biti prevelik ekspert i vizionar da procijenite da ovaj momak zaslužuje pažnju.

Klubovi u BiH ne mogu opstati bez prodaje igrača

Transferi bh. premijerligaša od 2016. godine (mandati aktuelnih uprava):

Radnik Bijeljina (1,8 miliona KM):

Samir Memišević u Groningen (Holandija) – 800.00 KM

Besim Šerbečić u Rosenborg (Norveška) – 1.000.000 KM

FK Sarajevo (940 hiljada KM):

Tomislav Barbarić u Kortijk (Belgija) – 700.000 KM* (klubovi imaju istog vlasnika)*

Hamza Čataković  u Trenčin (Slovačka) – 240.000 KM

FK Željezničar (900 hiljada KM):

Ivan Lendrić u Lens (Francuska) – 600.000 KM

Kerim Memija u Vejle (Danska) – 300.000 KM

HŠK Zrinjski (460 hiljada KM+**),

Marijan Ćavar u Eintracht Fraknfurt (Njemačka) – 400.000 KM

Jasmin Mešanović u Maribor (Slovenija) – 60.000 KM

Kenan Pirić u Maribor (Slovenija – od ljeta će biti član Maribora) – (iznos nepoznat**).

Široki Brijeg (400 hiljada KM):

Zvonimir Kožulj u Hajduk (Hrvatska) – 400.000 KM

Sloboda (300 hiljada KM):

Sulejman Krpić u AIK (Švedska) – 300.000  KM

Krupa (300 hiljada KM):

Irfan Jašarević u Dalkurd (Švedska) – 300.000 KM

Podaci o transferima – transfermarkt.com.