Na prste jedne ruke mogu se nabrojati klubovi u BiH u kojima vlada zdrava atmosfera i koji bez natezanja ispune preuzete obaveze. Sve više fudbalera prepoznaje Radnik kao takvu sredinu, a ponajviše zahvaljujući Krstajiću. Bivši as, koji je najveći trag ostavio u Partizanu i Šalkeu, garant je da nijedan dogovor neće biti izigran. Tako je i doskorašnji kapiten Željezničara Aleksandar Kosorić odlučio da pojača Radnik, iako je imao ponude još nekoliko premijerligaša, kao i pozive iz inostranstva.

- Sa Mladenom sam prijatelj već duži period. Bili smo cimeri u Partizanu i čim me je pozvao, odlučio sam da prihvatim poziv. Nadam se da ću u idućih pola godine pomoći klubu da ostvari ciljeve, a to je prije svega plasman u plej-of. U igri smo i u kupovima RS i BiH i nadam se da možemo ponoviti prošlogodišnji uspjeh kada je Radnik osvojio oba trofeja - rekao je Kosorić.

Slično je prilikom dolaska pričao i bivši igrač splitskog Hajduka Domagoj Franić, baš kao i nekadašnji član podmlatka praške Sparte Aleksandar Kitanović. Još ranije su na istu "foru" stanovnici Bijeljine postali najbolji strijelac tima Marko Obradović, golman Mladen Lučić, zatim trener Nebojša Milošević, dok su lijepe uspomene iz Bijeljine ponijela braća Jakovljević, Samir Memišević, trener Slavko Petrović i drugi.

Domaće klubove često bije glas da u njima vedre i oblače ljudi koji baš i nemaju veze sa sportom, a samim tim ni osjećaj, ali ni autoritet kakav je potreban da jedan kolektiv funkcioniše onako kako treba. Dva osvojena trofeja, izlazak na evropsku scenu prvi put u istoriji, prodaja Memiševića u Groningen za 400.000 evra dokazuju da je Radnik sa Krstajićem na čelu na pravom putu da pobjegne od prosječnosti i uhvati evropski kurs.

Rakitić

Koliko Krstajićevo ime i autoritet znače u svijetu fudbala pokazao je i gest prvotimca Barselone i reprezentacije Hrvatske Ivana Rakitića, zahvaljujući kojem Gradski stadion u Bijeljini ima moderan semafor. Rakitić i Krstajić su veliki prijatelji iz vremena kada su obojica nosili dres Šalkea.