Dnevnik stare Bijeljine
09.03.2023.
09:24
KRALJICA SKADARLIJE, PJEVALA NA UVCE ALEKSI ŠANTIĆU: Bijeljina čuva uspomenu na čuvenu Sofku Nikolić
Izvor: novosti.rs
1
Podijeli
Uskoro će u Bijeljini novcem iz lokalne kase biti kompletno uređeno pet kulturnih i jedno sportsko zdanje, za šta je obezbijeđeno 180 hiljada konvertibilnih maraka.
Dio novca biće uložen za uređenje „vječne kuće“ legendarne pjevačice Sofke Nikolić na Gradskom groblju Pučile.
- Imamo dug prema našoj Sofki Nikolić da ima dostojno mjesto večnog počinka, pa će njena kapela da zasija u punom sjaju, kako dolikuje njenom imenu i djelu - kaže gradonačelnik Bijeljine dr Ljubiša Petrović.
Sofka je obilježila značajan period života Bijeljine i Semberije, čiji su je ljudi, u njeno vrijeme, u doslovnom smislu obožavali, ali ništa manje od njihovih mlađih naraštaja. Na bioskopu u Bijeljini osvanuo je veliki mural sa likom žene koja je i glasom, i stasom, i ljepotom i dobrotom zadužila Semberce, mada nije rođena u ovom gradu, već u Tabanovićima, u Mačvi, kod Šapca, davne 1907. godine.
Još kao djevojčica pjevala je po vašarima, privlačeći pažnju na sebe. Sa 15 godina nastupila je u tada jednoj od najčuvenijih kafana u Zvorniku, na lijevoj obali Drine.
- Udala se vrlo mlada za muzičara Paju Nikolića, šefa Velikog orkestra, s kojim ubrzo odlazi u Mostar, zabilježili su hroničari. - U tamošnjoj kafani "Lira", između ostalih, oduševljavala je Aleksu Šantića, izvodeći njegovu "Eminu". Nakon Mostara, u kom je boravila četiri godine, Sofka se nastanila u Sarajevu, a kada je nastupala, ne samo da je manjkalo mjesta u kafani, već su često i ulice bile zakrčene Sofkinim obožavaocima.
Prvu ploču sa numerama "Kolika je Jahorina planina" i "Kad bi znala, dilber Stano" snimila je sa 19 godina u Berlinu, a svoju drugu ploču dvije godine kasnije u Parizu.
Sofka Nikolić je, inače, prva žena koja je ponijela titulu najtiražnije pjevačice Evrope. U to doba bila je drugi muzičar, uopšte, po broju prodatih ploča, posle italijanskog tenora Enrika Karuza. Ubrzo je prešla u Beograd, a njeno osvajanje glavnog srpskog grafa, sredinom dvadesetih godina, označilo je promjenu odnosa javnosti prema kafanskom pjevanju. Sofkine nastupe uz ciganski orkestar Paje Nikolića u kafani "Kragujevac" uživo je prenosio Radio Beograd. Prvi takav prenos obavljen je 11. decembra 1929. godine. Zbog velikog broja obožavalaca njene pjesme, često je pozivana da nastupa u emisijama narodne muzike. Nazivali su je "Kraljicom Skadarlije".
- Velika je zabluda misliti da je predratna muzika bila šund kafanskog tipa - kažu verni i pedantni hroničari. - Kafanski život je bio veoma bogat u tim decenijama i to je više bio boemski život nego savremena terevenka. Naravno, bilo je i kafana u kojima je muzika bila na nižem nivou, kao i danas, ali su prednjačili pravi boemski restorani. I danas vremešni boemi, ali i mlađi, kada se spomene njena pjesma, sa uzdahom kažu: - Ej, da se vrate Sofkina vremena.
Sofkini veliki obožavaoci, ali i prijatelji bili su i Branislav Nušić, Tin Ujević, Gustav Krklec, Miloje Živanović, Čiča Ilija Stanojević, Dobrica Milutinović. Čuveni glumac Dobrica Milutinović znao je da po nekoloko dana odlaže odlazak iz Banje Koviljače, iz čuvenog restorana „Kur salon“, kad zapjeva Sofka sa orkestrom čuvenih lozničkih Amzića, koji su bili što i u Šapcu Cicvarići.
- Nije Sofka samo pjevala, nego je bila i ravnopravni sagovornik svih tih ljudi, velikih imena naše kulture, kažu u lokalnoj upravi u Bijeljini. Prisjećajući se nekadašnjeg beogradskog kluba poznatih, Sofka je, između ostalog, pričala: "Nušića se sjećam po duhovitosti. Čim bi sjela za njegov sto, ispričao bi nešto što je bilo dovoljno da se smijemo celo veče. Dovodio me je u situaciju da sam se mučila kako da se uzdržim od smijeha kada ga pogledam za vrijeme pjesme. Nikad nije ponovio stari štos. Bio je nepresušni izvor šala i dosetki."
Prijateljica joj je postala i "Crna Perla" Džozefina Beker, koja je decenijama kasnije, govoreći o prvom susretu sa Sofkom, rekla: "Sjećam se kada sam je prvi put vidjela i čula u Zagrebu. Nisam razumjela nijednu reč, ali sam shvatila emociju, čula sam svaki otkucaj njenog srca. Ona je moja velika ljubav. To je žena koja u ono vrijeme nije gledala što nastupam u haljini od banana. Ona mi je dala veliku podršku."
Sve do 1939. godine Sofka je, pored Beograda i drugih jugoslovenskih gradova, gostovala i snimala u najpoznatijim evropskim kulturnim centrima - Berlinu, Pragu, Beču, Budimpešti, Parizu… sa pratećim orkestrom od 25 muzičara pod vođstvom njenog muža Paje. Snimila je više od 100 ploča s više od 200 pjesama od kojih su najpoznatije "Cojle, Manojle", "Kolika je Jahorina planina", "Kad bi znala, dilber Stano", "Zone, mori Zone", "Čuješ seko"...
Godine 1930. čuveni američki muzičar Karl Brent Kilton došao je radi Sofke u Jugoslaviju kako bi o njoj napisao opširnu studiju. Nažalost, 1939. godine bolest je pokosila Sofkinu jedinu kćerku, sedamnaestogodišnju Maricu, a Sofka se, skrhana bolom, povukla sa scene, nastanila u Bijeljini i sledeće decenije provela u tugovanju.
- Javnost se nakratko podsjetila nekadašnje zvezde 1968. godine, kada je o njoj snimljen film -zabilježili su bijeljinski hroničari. - Od nekadašnje slave ostale su samo požutjele fotografije i jedna okrnjena gramofonska ploča. To je jedino mogla da pokaže filmadžijama i da im priča o dairama, Skadarliji, o uzavreloj Evropi, o pjesmi... O svojoj tragediji je ćutala. Uspjeli su samo da je snime kako s buketom cvijeća ulazi u bijeljinsko groblje.
Umrla je tiho 1982. godine, ponovo zaboravljena skoro od svih… Sahranjena je pored kćerke i muža, u kapeli na bijeljinskom groblju Pučile.