Riječ je o sistemskoj korupciji, koju nažalost svi tolerišu, pa je broj prijava, a posebno broj pravosnažno osuđenih za korupciju zanemarljiv. 

Tako su od 2012. godine samo tri sudska procesa koja su pokrenuta protiv medicinskih radnika dobila epilog.

Doktorica Anica Ramić jedna je od rijetkih osoba u BiH koja je odlučila progovoriti o problemu korupcije u zdravstvu nakon što je na svom radom mjestu u Domu zdravlja u Trebinju otkrila niz koruptivnih radnji.

Nakon toga su njen bivši direktor, sudije, tužioci i kolege uradili sve da je degradiraju i uklone s pozicije načelnice Centra za mentalno zdravlje.

Osnovala je Udruženje „Stop mobbing“, i podnijela krivičnu prijavu CJB zbog nestanka ili otuđenja kompleta šest stomatoloških ordinacija i dvije zubne tehnike u vrijednosti od oko 450.000 maraka.

Potom je smijenjen direktor  Doma zdravlja Dragan Kovač, ali i nakon četiri godine ovaj predmet je još uvijek na sudu.

“Ovo djelo je svrstano u organizovani kriminal i pokrenuta je zvanična istraga od strane nadležnih organa. CJB je istražio naše navode i svoj izvještaj dostavio tužilaštvu u Trebinju na nadležno rješavanje. Na žalost, odgovorne osobe nisu procesuirane jer, po izjavi tužioca u Trebinju, nema elemenata da je bilo koje lice počinilo krivično djelo. U ovom slučaju je evidentna  sprega vlasti i tužilaštva što smo mi i javno objavili. Udruženje priprema novu prijavu glavnom tužiocu Republike Srpske sa svim dokazima i nalazom sudskog vještaka koji smo dobili nakon našeg insistiranja”, rekla je Ramić i dodala da su građani ti koji treba da  shvate da za svoje dobro i dobro budućih generacija treba da bez straha, prijave koruptivne aktivnosti i urade sve da bi spriječili korupciju. 

U BiH se najčešće priča o “maloj” korupciji

I tako se, kako to obično biva kod nas, krupne afere brzo zataškaju, a korupcija u zdravstvu se počne svoditi na davanje novca doktorima ili medicinskoj sestri i to za uslugu koju zaposleni  plaćaju kroz zdravstveno osiguranje.

Prema svim do sada rađenim istraživanjima građani se upravo na ovaj oblik korupcije najčešće žale, pa tako često plaćaju operacije, a nerijetko moraju da “podmažu”  i kako bi na vrijeme bili podvrgnuti nekim pregledima. Iznos od 300 KM, koliko građani označavaju kao najnižu „tarifu” datu ljekaru već dugo se u BiH naziva „malom” korupcijom.

Ni na porođaj se odavno ne ide bez para. Trend “čašćavanja” ginekologa i babica toliko se ukorjenio da ga više niko i ne doživljava kao mito.

I Dubravka Vujnović Božić iz Udruženja DRIP -Djeca, roditelji i porodilje – kaže da se o ,,čašćavanju“  medicinskih radnika često može čuti, ali da o tome niko ne želi javno pričati.

„Po pitanju konkretno porodilja, davanje novca je postala toliko „normalna“ stvar da se to  zove „čašćavanje“, a ne korupcija i mito. To je zaista nešto sa čim se teško uhvatiti u koštac jer se duboko ukorijenilo u svijest ljudi. O tome se više treba pričati u javnosti, treba edukovati građane jer smo u velikoj mjeri i mi kao korisnici zdravstvenih usluga doprinjeli ovakvoj situaciji. Lično ne vjerujem da u Kliničkom centru Republike Srpske postoji i jedan ljekar koji bi pustio ženu porodilju da se pati ili da dođe do nekih komplikacija zato što neko nije dao pare. Odbijam u to da vjerujem“, rekla je Vujnović Božić.

Najopasniju korupciju građani ne vide 

Ivana Korajlić iz Transparenci Internešnela BiH kaže da je zdravstvo i dovedeno u ovakvu situaciju – da se kod ljekara ide sa pretpostavkom da se zdravstvenom radniku moraju dati novac ili poklon, čak i kada se to ne traži - zbog one najopasnije korupcije, koja je prisutna na najvišem nivou, koju gradjana ne mogu sami vidjeti. 

Riječ je kaže o zloupotrebi javnih sredstava, nezakonitim i sumnjivim javnim nabavkama u zdravstvu, i svakako politizacija zdravstva koja dovodi do postavljanja neadekvatnih kadrova, koji neodgovorno rukovode ustanovama i sredstvima koja bi trebala biti uložena za što bolju njegu pacijenata.

Da je korupcija itekako prisutna i to na višim nivoima, odnosno u ministarstvima i na mjestima odlučivanja, smatra i Miodrag Femić, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske. S druge strane uvjeren je da korupcija među medicinskim radnicima nije prisutna u tolikoj mjeri koliko se o tome priča o čemu svjedoči i broj procesuiranih slučajeva.

„Korupcije svugdje ima pa tako i u zdravstvu. Ipak da li neko razmišlja o tome kako je čovjeku  koji godinama savjesno radi svoj posao, kada ujutro osvane u novinama kao neko ko je ukaljao liječničku profesiju. Jer bilo je prijava protiv doktora, čak i jedan znatniji broj, ali ako dosciplinska komisija ili sud kažu da nema osnova za proces ili ako se tokom procesa dokaže da dotični nije kriv, onda on nije kriv. Korupcija je u višim strukturama u ministarstvima, na pozicijama na kojima se odlučuje i tim se istražni organi trebaju baviti, a ne pričama rekla- kazala. I na kraju krajeva mi smo i sami za to da se stane u kraj svakom obliku korupcije, jer želimo čiste redove i samo one ljekare koji časno obavljaju svoju dužnost“, naglasio je Femić.

Iako se oblast zdravstva, prema indeksu percepcije korupcije, nalazi u vrhu u Bosni i Hercegovini, rijetki su slučajevi da je neko za ova djela krivično odgovarao.

Koordinator mreže ICVA-e Milan Mirić smatra da situacija neće biti bolja sve dok ne bude postojale jasne procedure i dok ne budu osigurana puna transparentnost rada zdravstvenih radnika i institucija.

“Trenutno u BiH ne postoji jasna procedura ako se želi prijaviti korupcija. Postoje knjige, sandučići, telefoni, ali nema obrasca koji se može popuniti i na osnovu koga ćete nakon 10 dana dobiti povratnu informacija, odnosno šta je poduzeto na osnovu prijave. Ljudi koji bi i željeli prijaviti korupciju, zbog haotičnog stanja i nepostojanja jasne procedure odustaju prije nego što i pokušaju jer smatraju da je svaki pokušaj prijave unaprijed osuđen na propast jer nikada ni ne stigne na pravu adresu”, ističe Mirić.

Procesi koji su dobili sudski epilog

Da se rijetko prijavljuju koruptivne radnje možda najbolje ilustruje podatak da su od 2012. godine do danas samo tri doktora u BiH pravosnažno osuđena za korupciju.

Ginekolog Zoran Petrović  jedan je od njih. Optužnica protiv Petrovića je podignuta u aprilu mjesecu 2012. godine zbog osnovane sumnje da je u više navrata zahtijevao dar u novcu na ime ljekarske brige prema pacijentici E.Č.  u vezi s njenim porođajem i postporađajnim oporavkom. Iste godine u septembru, nakon što je priznao krivicu, pravosnažno je osuđen na tri mjeseca zatvora. 

Međutim, nikada nije otišao u zatvor. Dan nakon presude doktor Petrović je Sudu podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Doktor je platio 4.500 evra u zamjenu za tromjesečni boravak u zatvoru. I to je bila njegova jedina kazna.

Almir Mirojević, radnik Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, osuđen je prvostepenom presudom na tri godine zatvora zbog korupcije u zapošljavanju. Sudski proces, a potom i presuda uslijedili su nakon što je H.I. prijavila i svjedočila da je Mirojeviću dala novac da bi zaposlio njenog sina.

Inače svjedok, kojoj je Tužilaštvo dalo imunitet dobila je priliku govoriti o davanju mita za zapošljavanje koje je, kako je tvrdila, postalo pravilo u ovoj ustanovi. Ona sama se zaposlila u Kliničkom centru 2003. godine kada je, kako je rekla tokom svjedočenja pod punom krivičnom odgovornošću, dala 1.000 maraka kako bi dobila posao čistačice.

Ona je takođe izjavila i kako je za ugovor na neodređeno 2006. godine dala 5.000 maraka tadašnjem direktoru Centra.

Bivši direktor banjalučkog Kliničkog centra Duško Račić treći je doktor koji je osuđen za primanje mita i falsifikovanja isprava.

Priznanjem da je primao mito i falsifikovao službene isprave pri dodjeli invalidskih penzija Račić se izborio za šest mjeseci zatvora i 5.000 maraka novčane kazne. Prema važećem zakonu, kazne do šest mjeseci zatvora mogu se kupiti, pa će Račić ako plati 18.000 maraka izbjeći robiju.