Da ovo nije situacija samo u BiH, potvrđuju rezultati analize koju je sprovela Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), u kojoj se navodi da su poremećaji u osnovnim zdravstvenim uslugama zabilježeni u 92 odsto od 129 zemalja svijeta.

 

Kako je za "Nezavisne novine" naveo Nenad Stevandić, zamjenik generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra (UKC) RS, bilo je odgađanja ambulantnih pregleda, a u jednom periodu bio je prekinut hladni oprativni lanac.

 

"Tamo gdje se radi o benignim promjenama i nečemu što ne ugrožava život pacijenta niti kvalitet života, odgađane su operacije", rekao je Stevandić, dodajući  da ono što je ostalo nepromijenjeno su zbrinjavanja urgentnih stanja.

 

"Sva urgentna stanja, sve traume, tumori, srčani i moždani udari su tretirani kao i prije pandemije, zbrinjavani su odmah", kazao je Stevandić, dodajući da je sve drugo, kao i u čitavom svijetu, imalo svoj poremećaj smanjivanjem broja kreveta za pacijente koji se liječe od nekih drugih bolesti koje nisu zahtijevale strogo bolničko liječenje.

 

"Broj osoblja koje je radilo na tim odjelima je preraspodijeljen. Mi smo u jednom momentu na kovid odjeljenjima imali 608 pacijenata kada je u RS bilo 1.270 hospitalizovanih pacijenata. Danas, kada imamo mnogo veći broj zaražavanja, držimo se na oko 750 pacijenata u cijeloj Srpskoj", naveo je Stevandić.  Dodao je da su u trenutku najvećeg pika zaraze u UKC RS, od 1.000 parcijalnih kreveta, dvije trećine zauzimali pacijenti na liječenju od kovida-19, zbog čega su se medicinski radnici morali prerasporediti na kovid odjeljenja. 

 

Ednan Drljević, infektolog iz Opšte bolnice "Abdulah Nakaš" Sarajevo, kazao je da su preraspodjela medicinara u periodu pandemije i privremeno zatvaranje pojedinih bolnica uticali na to da pacijenti s nekovid bolestima dolaze zapušteni, onda kada je liječenje produženo, skupo, a ponekad i kada je nemoguće.

 

"Svi drugi programi osim zbrinjavanja kovid pacijenata su po naredbi vlada bili svedeni na minimum i samo za maligne bolesti i za akutne hirurške intervencije", rekao je Drljević za "Nezavisne novine".  Istakao je da je to sigurno dovelo i do toga da se maligne, ali i neke druge bolesti ne otkrivaju na vrijeme.

 

"Na primjer, šećerne bolesti, visoki tlak, moždani udari se nisu otkrivali na vrijeme, te pacijenti dolaze ljekaru kada je bolest teško ili nemoguće izliječiti, a svako liječenje zapuštenih slučajeva je dugotrajnije i skuplje", naveo je Drljević. Dodao je da su i ljekari porodične medicine bili preraspoređeni u domovima zdravlja, te da zbog toga nisu mogli da obavljaju svoje standardne usluge, već su radili u kovid ambulantama.

 

"Sve od porodične medicine do tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite, nekovid pacijenti nisu imali gotovo nikakve konekcije s doktorima, a neke bolesti, kao što su psihijatrijske, čak su rješavane telefonom", rekao je Drljević.

 

Da je period pandemije doveo do promjene rada u domovima zdravlja, za "Nezavisne novine" je potvrdio Mladen Šukalo, specijalista porodične medicine Doma zdravlja Banjaluka.

 

"Povećan broj zaraženih je iziskivao povećan angažman zdravstvenih radnika na akutnom zbrinjavaju osoba koje su imale simptome kovid infekcije. Zbog toga smo adaptirali prostore i opremu, ali i određeni broj kadra koji je pružao te usluge", rekao je Šukalo, dodajući da je to redukovalo ukupne ljudske resurse, što je smanjivalo broj usluga za druge hronične bolesti i stanja.

 

"Manji broj građana je dolazio u ambulante iz razloga da bi izbjegli kontakte s drugim ljudima i smanjili mogućnost zaražavanja, a isto tako i što su ljudski kapaciteti bili preusmjereni na zbrinjavanje kovid pacijenata", kazao je Šukalo.