Mještani Koraja, sela smještenog na obroncima Majevice, koje pripada opštini Lopare, uglavnom se bave poljoprivredom. Poznati su po proizvodnji šljive i jagoda, a sve više je onih koji se opredjeljuju za stočarstvo.

Jedna od takvih porodica je Čejvanović, Mirnesa i Braco. Vrijedni i skromni, a sve što imaju zaradili su sa svojih deset prstiju i ne žale se. Domaćica Mirnesa sa osmijehom kaže da se u selu može lijepo živjeti od svog rada.

- Prodavali smo ono što proizvedemo na pijacama. Od toga smo i kuću izgradili. Sve što imamo, stekli smo sa svojih deset prstiju. Nije lako, ali raditi se mora. Ustajemo u ranu zoru, a poslove završavamo kasno u noć. Beremo šljive i jagode. Obrađujemo 150 dunuma, sijemo žitarice. Imamo i 15 krava od kojih devet muzemo - priča Mirnesa za portal InfoBijeljina. 

Posjeduju Čejvanovići svu neophodnu mehanizaciju pa Braco dosta radi i uslužno.

- Imam traktor, kosačicu, priključke. Prije dvije godine nabavio sam prskalicu i frezu. Košenje po dunumu je koštalo 20 KM, a oranje od 40 do 50 KM. Može se solidno zaraditi. A posla uvijek ima jer radne snage „ni za lijeka“. Važno je imati svega po malo jer se, nažalost, u poljoprivredi teško može živjeti samo od jednog posla - kaže Braco. 

Čejvanovići se bave i voćarstvom. Prošle godine iskrčili su zbog starosti voćnjak od šest dunuma u kojem su bili zasadi šljive i breskve. Planiraju da ga obnove ove godine, a šljiva je najzastupljenija i po njoj je ovaj kraj odvajkada poznat.

 

A kakvo bi to bilo seosko domaćinstvo da nije koka nosilja. Oko 60 koka svakodnevno nose jaja pa tako doprinose kućnom budžetu.

- Koke hranimo zimi žitom, a ljeti travom i kupusom. Domaće je domaće. A jaje sada košta po 40, 50 pfeninga pa se isplati – kaže Mirnesa.  

 

Radiće i rade koliko mogu. Kćerka je srednjoškolka, a sin koji ima svoju porodicu trenutno radi u Njemačkoj. Još uvijek se nije opredijelio da li će život nastaviti tamo ili se vratiti na porodično imanje. Šta god odluči imaće podršku roditelja. Ponosni su na sve što su stekli, a kako ističu, lijepu prirodu i krajolik njihovog Koraja ne bi mijenjali ni za šta na svijetu.


  

Poljoprivreda je jedan od strateških pravaca razvoja Lopara, ističu i nadležni. 

Iz skromnog lokalnog budžeta koji iznosi blizu 6 miliona maraka za unapređenje agrara godišnje se izdvaja oko 150.000 KM. 

- Podstičemo voćarstvo, stočarstvo, pčelarstvo, a sve više i plasteničku proizvodnju povrća. Nastojaćemo da gradimo hladnjače i prerađivačke kapacitete. Cilj nam je da zadržimo mlade na ovom području - kaže načelnik Opštine Lopare Rado Savić za InfoBijeljinu. 

U opštini Lopare 13.700 hektara je obradivog zemljišta, a registrovanoje blizu 500 poljoprivrednih gazdinstava. Majevičko voće, rakija, ali i sir zarac, odavno su pronašli svoje mjesto na zahtjevnom ino tržištu.