Mašinski tehničar po struci, muzičar po zvanju, od djetinjstva gaji ogromnu ljubav prema konjima, pa je odlučio da spoji lijepo i korisno i posveti se humanoj misiji.

Predsjednik je Konjičkog kluba "Milenijum" koji okuplja 14 zaljubljenika u konje sa 50 grla i kočija.

Klub je osnovan prije sedam mjeseci i već su imali dvije akcije. Za Mitrovdanski vašar prikupili su 1.400 maraka za djecu sa smetnjama u razvoju, a 5.000 maraka za oboljelu sugrađanku iz Lopara.

Članovi kluba funkcionišu kao porodica, potpredsjednik je Ilija Jović, predsjednik Skupštine Stevan Mesarović, a sekretar Milena Nikolić.

Timski su organizovani, jedni su zaduženi za dokumentaciju i pravni dio, drugi imaju veće iskustvo u jahanju i radu sa konjima, pa prenose znanje na ostale članove, dok su neki zaduženi za fizičke poslove.

Svima im je zajedničko što ih spaja ljubav prema plemenitim životinjama, posvećenost i želja da unaprijede konjički sport.

- Gdje god se ukaže potreba za humanitarnom vožnjom mi se odazovemo da prikupimo i poklonimo novac. Moja ljubav prema konjima postoji od kako znam za sebe. Nekada smo ih koristili za obradu zemljišta, ali odavno su ih odmijenili traktori. Oni sada samo uživaju, mašine su sve preuzele – priča Stanišić za portal InfoBijeljina.

Ima četiri konja i svaki ima ime. Jedno ždrijebe spasio je od sigurne smrti i njegova unuka mu je dala ime Mila.

- Dva dana nakon ždrijebljenja kobila je uginula i ždrijebe je ostalo na milost i nemilost. Svi su mi rekli da se ne može othraniti, ali moj brat, majka i ja smo mu svaku noć na sat i po, do dva sata davali toplo mlijeko i kravlje mlijeko i kojekakve vitamine i uspjeli smo da ga spasimo - kaže Stanišić.

Uzgoj konja nije jeftin hobi, ali za njih ne žali novac. Za četiri konja hrana godišnje košta oko 5.000 maraka - zob, kukuruz, više vrsta sijena. Tu je i potkivanje četiri puta godišnje. Jedan konj preko sto maraka košta, to je 400 maraka puta četiri, ali konjarstvo se sigurnim koracima vraća u Semberiju.

Konjički klub "Milenijum", dobio je od Hrama Svetog Prokopija zemljište, pa kuju brojne planove, među njima i besplatno terapijsko jahanje za djecu sa smetnjama u razvoju.

- Dobili smo tri hektara zemlje od njih sa objektima. Planiramo da napravimo staze za trke, gađanje meta iz galopa sa lukom i strijelom, prepone, čunjeve i milion stvari, parcele su baš pogodne za tako nešto. Sve je veće interesovanje i za kočije. Ja ih restauriram da služe svrsi. Prvo sam prepravio stara zaprežna kola i svidjelo mi se kako je to ispalo, a onda sam počeo da vraćam sjaj starim, dotrajalim kočijama. Trenutno radim na kočiji staroj 120 godina. Dovezene su iz Švedske, točkovi su u završnoj fazi, krećem da pravim metalne dijelove, pa drvene, viktorija velika je u pitanju možda čak i nadstrešnicu napravim, imam vremena – priča sa osmijehom Miodrag.

Restauracija jedne kočije zna da traje više od dva mjeseca i košta oko 3.000 maraka.

- Traže se puno kočije, al malo ih ima u Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj, Švajcarskoj. Strašno je skup transport, mada može da se nađe jeftinije - kaže Miodrag za InfoBijeljinu.

Uzgoj konja u Semberiji tradicija je duža od jednog vijeka. Konji sa kočijama uljepšaju svaki praznik u Semberiji. Po narodnom vjerovanju jahanje i uprezanje konja za Novu godinu i Božić štiti zdravlje ukućana i stoke.

Uzgajivači konja se druže, međusobno dijele iskustva, nesebično pomažu jedni drugima, ali i kome god zatreba pomoć.