Radnici su za istu platu radili dva sata manje, a eksperiment je nakon dvije godine napokon završen. Šta Švedska na kraju ima od svega toga?

Jedna od onih koja se sada vraća na osmosatno radno vrijeme je dvadesetšestogodišnja medicinska sestra Emilie Telander. Ona radi u domu za starije osobe u Gotenburgu. 

Ona je već počela sa osmosatnim radnim vremenom i kaže da se osjeća umornije nego prije. Osim toga, ostaje joj manje vremena za kućne aktivnosti, a manje se druži i s četvorogodišnjom ćerkom. 

"Tokom eksperimenta cijelo osoblje je imalo više energije. Mogla sam vidjeti da su svi srećni", dodaje. 

Telanderova je jedna od 70 medicinskih sestara čiji je radni dan skraćen u ime eksperimenta. Međutim, zbog činjenice da one skraćeno rade, ostatak sati zaposlene su dodatne medicinske sestre, da pokriju njihov izostanak. 

Osim toga, stručnjaci su pratili sličan starački dom i njegove radnike koji su i dalje radili osmosatne dnevne smjene. 

Rezultati istraživanja biće objavljeni sledećeg mjeseca, međutim već je sada jasno da su radnici koji su radili dva sata manje zadovoljniji svojim poslom. 

U prvih osamnaest mjeseci skraćenog radnog vremena, radnici koji su bili dio eksperimenta manje su odlazili na bolovanja, a zabilježena je i veća aktivnost u radu s pacijentima. 

Međutim, nije mali broj kritičara ovog eksperimenta. Glavni razlog negodovanja jeste cijena. Naime, reč je o prilično skupom projektu, s obzirom na to da su se, da bi se nadomjestili ljudi koji rade skraćeno, zapošljavali novi ljudi. Zaposleno je 17 medicinskih sestara, a to je grad koštalo dodatnih milion i po evra. 

"Možemo li da napravimo da cijela zajednica radi po ovom principu? Odgovor je negativan, to je skupo", kaže Daniel Bermar, odbornik iz lokalne stranke lijeve orijentacije. 

Međutim, dodaje da je reč o eksperimentu koji je pokazao mnogo pozitivnih rezultata, od toga da je sedamnaest ljudi našlo posao do toga da se smanjio trošak koji se izdvaja na bolovanja.