Na sastanku u Banjaluci, brojne porodice izrazile su nezadovoljstvo neodgovornim odnosom, ali i neradom istitucija.

S druge strane, iz Instituta za traženje nestalih BiH poručuju da određenih pomaka, ipak ima.

Zdravko Jorgić iz Piskavice kod Banjaluke od 1995. godine traga za sinom koji je nestao na vozućkom ratištu.

Ogorčen je na institucvcije koje, tvrdi, ne rade ništa da bi pronašli njegove posmrtne ostatke.

Saznao je da mu je sin ubijen u kampu Gostović što, kaže, zna i general tzv. Armije BiH Sakib Mahmuljin.

“On zna sve stvari koje su se događale, gdje je zarobljeno 54 vojnika i gdje su pogubljeni u Gostoviću”, kaže Jorgić.

Porodice poginulih i nestalih iz Istočnog Sarajeva nezadovoljne su neodgovornim odnosom i neradom nadležnih institucija. Pitaju, zašto nad 370 posmrtnih ostataka u kosturnici u Istočnom Sarajevu već godinama nije urađena DNK-a identifikacija.

“Zašto ti ljudi ne urade DNK analizu da mi porodice nađemo mir i da nam kažu može li se identifikacija uraditi. Ništa se ne radi u sudstvu, tužilaštvu, što se porodica tiče one, su nezadovoljne.

Dok su porodice ogorčene zbog malog broja identifikovanih, član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Nikola Perišić tvrdi da je došlo do određenog napretka u procesu nestalih, kada se uporedi situacija za prvih šest mjeseci ove i prošle godine.

Kaže da je uzet znatno veći broj koštanih uzoraka na osnovu revizije koja je rađena u spomen-kosturnicima, a urađen je i znatno veći broj ekshumacija.

U Republičkoj organizaciji porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila ističu da Republika Srpska još traga za 1.196 osoba.