
Za kupovinu prosječnog novog stana u Republici Srpskoj potrebno je izdvojiti oko 95 prosječnih mjesečnih plata, što najbolje pokazuje koliko su se cijene nekretnina udaljile od primanja građana.
Iako zarade posljednjih godina rastu, cijene stanova povećavaju se bržim tempom, pa je put do vlastitog krova nad glavom za veliki broj porodica sve duži i teži, piše Glas Srpske.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosječna cijena prodatih novih stanova u Republici Srpskoj u trećem tromjesečju iznosila je 3.103 marke po kvadratu, što je za 8,8 odsto više nego u istom periodu prošle godine. Prosječna površina bila je 53 kvadratna metra, pa je za takav stan trebalo izdvojiti oko 164.500 maraka. Istovremeno, prosječna plata iznosila je 1.727 maraka.
Kada se ukupna vrijednost prosječnog novog stana uporedi sa tom zaradom, dolazi se do jednostavne računice da je potrebno oko 95 mjesečnih plata. To praktično znači gotovo osam godina rada, pod uslovom da se baš sva zarada ostavlja po strani, bez izdvajanja za hranu, režije i ostale životne troškove.
Porodična računica
Realnija slika dobija se kada se u obzir uzme porodični budžet. Ako oba supružnika primaju prosječnu platu, njihova zajednička mjesečna primanja iznose 3.454 marke. Ukoliko bi za kupovinu stana uspijevali da izdvoje petinu tog iznosa, odnosno oko 691 marku mjesečno, za prosječan novi stan morali bi da štede gotovo 20 godina.
U toj računici nisu uračunati eventualni rast cijena stanova i plata, kamate na stambene kredite, kao ni troškovi kupovine, opremanja i useljenja.
Razlike su još izraženije kada se pogledaju pojedinačni gradovi. U Banjaluci je prosječna cijena prodatog novog stana dostigla 3.948 maraka po kvadratu. Prosječna površina bila je 54 kvadrata, što znači da je za takav stan trebalo izdvojiti oko 213.000 maraka. Pod pretpostavkom da dvoje zaposlenih sa prosječnim primanjima izdvaja petinu zajedničke zarade, do tog iznosa stigli bi za gotovo 26 godina.
U Trebinju je situacija još nepovoljnija. Prosječna cijena kvadrata iznosila je 4.517 maraka, a prosječna površina prodatih stanova 63 kvadrata. Ukupna vrijednost takvog stana premašuje 284.000 maraka, pa bi porodici sa dvije prosječne plate, uz istu stopu štednje, bilo potrebno više od 34 godine.
Evropsko poređenje
Kvadrat stana u Banjaluci daleko je jeftiniji nego u zapadnoevropskim metropolama, ali poređenje cijena i zarada pokazuje da domaći građani za njega moraju izdvojiti sličan dio prihoda kao stanovnici znatno bogatijih gradova. Prema uporednim podacima, za jedan kvadratni metar stambenog prostora u Banjaluci potrebne su 2,25 prosječne mjesečne plate.
U Sarajevu su za kvadrat potrebne 2,12 prosječne plate, u Zagrebu 2,02, dok je u Beogradu taj odnos nepovoljniji i iznosi 2,70 plata. Sličan odnos kao u Banjaluci bilježi i Beč, gdje kvadrat košta 7.480 evra, odnosno 2,76 prosječnih neto plata od 2.710 evra. U Parizu je za kvadrat od 11.223 evra potrebno izdvojiti 4,11 prosječnih mjesečnih zarada.
Na nepovoljan položaj ukazuje i indeks međunarodne platforme Numbeo, koji mjeri odnos cijena nekretnina i prihoda domaćinstava. On za BiH iznosi 12,9, Srbiju 14,8, Crnu Goru 13,0, Hrvatsku 12,8, a Sloveniju 12,5. Znatno povoljniji odnos zabilježen je u Belgiji i Danskoj, sa indeksom 6,1, Njemačkoj 7,9 i Bugarskoj 8,4.
Prodaja ne jenjava
Uprkos visokim cijenama, promet novih stanova u Republici Srpskoj i dalje je značajan. Od januara do septembra prodato je 2.305 završenih novih stanova u gradovima i opštinama obuhvaćenim statističkim praćenjem. Najviše ih je prodato u Banjaluci – 717, ukupne vrijednosti 153,9 miliona maraka, što čini gotovo trećinu ukupnog broja.
Prema riječima Mileta Petrovića iz Privredne komore, stanove u Banjaluci najčešće kupuju građani koji žele da riješe stambeno pitanje u administrativnom centru Srpske, stanovnici manjih sredina, ali i ljudi iz dijaspore. Nakon grada na Vrbasu, po broju slijedi Istočno Sarajevo sa 453 prodata stana, Doboj sa 214, Bijeljina sa 213 i Trebinje sa 167. U Foči su prodata 142 stana, u Prnjavoru 121, Derventi 101, Prijedoru 89, a Tesliću 85. Podaci se odnose na završene i prodate nove stanove, a ne na cjelokupno tržište nekretnina, u koje ulaze i stanovi starije gradnje.
Sličan rast cijena vidljiv je i u FBiH. U prvoj polovini ove godine prodato je 479 novih stambenih prostora, a prosječna cijena kvadrata u drugom tromjesečju iznosila je 2.732 marke.
Iako je bila nešto niža nego u prvom tromjesečju, kada je iznosila 2.755 maraka, u odnosu na isti period prošle godine bila je veća za 11,5 odsto. U Sarajevu je prosječna cijena dostigla 4.304 marke po kvadratu.
Plate i kvadrati
Dugoročno kretanje cijena i plata u Republici Srpskoj pokazuje da problem nije samo u posljednjem talasu poskupljenja. Prosječna cijena prodatog novog stana porasla je sa 1.482 marke po kvadratu u 2016. na 3.024 marke u 2025. godini, što je rast od oko 104 odsto.
U istom periodu prosječna neto plata povećana je sa 836 na 1.528 maraka, odnosno za oko 83 odsto.
Dok su cijene stanova za devet godina više nego udvostručene, zarade nisu pratile taj tempo. Za jedan kvadrat novog stana 2016. godine bilo je potrebno oko 1,77 prosječnih plata, a 2025. gotovo dvije, piše Glas.
Taj nesklad potvrđuje i analiza Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), prema kojoj je prosječna neto plata u Republici Srpskoj 2024. godine mogla da kupi svega 0,6 kvadratnih metara stana, što je 13 odsto manje nego 2018. godine.
Irsko iskustvo
Evropa je već iskusila snažne građevinske i stambene bumove, a iskustva Španije i Irske pokazuju da rast tržišta nekretnina ne mora dugo da traje. U Španiji su cijene stanova od 1997. do 2007. godine porasle za 232 odsto, da bi do 2013. pale za 37 odsto u odnosu na prethodni vrhunac.
Irska je sa gotovo 90.000 završenih stambenih jedinica u 2006. godini došla do svega 8.300 u 2013. godini. Kriza je pogodila građevinarstvo, banke i tržište rada.
To ne znači da Republici Srpskoj prijeti isti scenario, jer su tržišta i okolnosti različiti. Ipak, iskustva ovih zemalja pokazuju da visoke cijene i veliki promet nekretninama nisu garancija dugoročne stabilnosti, posebno kada rast cijena sve više odstupa od kupovne moći stanovništva.