Biti predsjednik političke partije u Srpskoj postalo je, prema mišljenju naših sagovornika, ulaznica za neslućene mogućnosti, pa nije ni čudo što iz ciklusa u ciklus imamo sve više političkih partija, prije svega u vlasti, iz razloga što je sve više ljudi koji žele da budu glavni.

Ako bismo gledali kakve funkcije obavljaju aktuelni predsjednici parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj, već na prvi pogled se može znati ko je vlast, a ko opozicija.

Sedam stranaka trenutno čini vladajuću koaliciju u Narodnoj skupštini RS, samim tim i u Republici Srpskoj, a od sedam predsjednika, dvojica trenutno nemaju institucionalni angažman, a to su Milorad Dodik (SNSD) i Nedeljko Čubrilović (Demos).

Međutim, na terenu se ne može vidjeti da je Milorad Dodik (SNSD) bez angažmana.

Naime, iako je Narodna skupština RS nedavno usvojila odluku o prestanku mandata predsjednika Republike Srpske Miloradu Dodiku te imenovala Anu Trišić Babić za vršioca dužnosti predsjednika Republike Srpske, čini se da Dodik i dalje radi taj posao, jer svakodnevno obilazi opštine u Srpskoj, otvara pogone, sastaje se sa socijalnim partnerima u vezi sa platama. Naravno, kao lider SNSD-a, Dodikova moć je i dalje i te kako tu.

Sa druge strane, to nije slučaj sa Nedeljkom Čubrilovićem, predsjednikom Demosa.

Nakon što je saopšteno da neće biti ministar saobraćaja i veza ni u novom sastavu Vlade RS koju je predložio Savo Minić, Čubrilovićeva vidljivost na javnoj sceni postala je zanemariva.

Ali, očigledno je da Čubrilović sada pokušava da nađe neku vrstu političkog spasa uz još jednog veterana na političkoj sceni Srpske, pogotovo kada je riječ o učešću u vlasti, a to je Petar Đokić, predsjednik SP-a.

Đokić je trenutno ministar energetike i rudarstva RS, a na toj poziciji je od 2014, dok je u mandatu prije toga bio u resoru rada, a ranije i predsjednik Narodne skupštine te poslanik. Kada bismo sabirali vrijeme koje je proveo na nekoj javnoj funkciji, to je više od dvije decenije.

Da li je takvo Đokićevo stolovanje u SP-u možda zasmetalo Goranu Selaku, dugogodišnjem članu te stranke, pa je odlučio da prije nekoliko godina napravi svoju stranku Socijalističku partiju Srpske (SPS) ili su razlozi nezadovoljstva bili drugačiji, pitanje je o kojem je javnost dugo diskutovala. Ali bilo kako bilo, osnivanje svoje stranke, Selak je "naplatio" više nego dobro, jer je od poslanika u NS RS i odbornika u Skupštini grada Banjaluka, stigao do ministra pravde u aktuelnoj Vladi RS.

Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske sada je i predsjednik Narodne skupštine RS, a silovit uzlet stigao je nakon što je napustio SDS i počeo da djeluje uz vlast.

Istim izvorom, ali malo zaobilaznijim putem, išao je i Darko Banjac, koji je nakon napuštanja SDS-a sreću nakratko pronašao u DNS-u, a trenutno predsjedava Narodnom partijom Srpske (NPS), koja mu je, uz poslanički mandat u Narodnoj skupštini RS, donijela i mjesto direktora "Banje Mlječanica".

Rame uz rame s njim, u smislu koalicionog djelovanja je Nenad Nešić, predsjednik DNS-a.

Nešiću je preuzimanje stranke od Marka Pavića donijelo mjesto direktora JP "Putevi RS", pa zatim ministra bezbjednosti BiH, a nakon što je priveden pa pušten zbog sumnje u malverzacije u "Putevima Srpske", imenovan je za zamjenika direktora Civilne zaštite RS.

Što se opozicije tiče, najmoćniji predsjednik stranke je Draško Stanivuković, koji je od banjalučkog odbornika stigao do mjesta gradonačelnika Banjaluke te prvog čovjeka PDP-a i Pokreta "Sigurna Srpska". A nema sumnje da će pretendovati da na izborima 2026. godine bude kandidat ili za predsjednika Republike Srpske ili srpskog člana Predsjedništva BiH.

Predsjednik SDS-a u v.d. mandatu Jovica Radulović istovremeno je načelnik Modriče, dok su preostalo dvoje opozicionih lidera koji imaju poslanike u Narodnoj skupštini RS Jelena Trivić (Narodni front) i Nebojša Vukanović, predsjednik Liste Za pravdu i red, trenutno profesorica na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci, odnosno narodni poslanik.

"Donedavno je u Republici Srpskoj jedino bilo bitno koju funkciju obavlja Milorad Dodik. Sve ostalo je bilo manje važno", kaže novinar Goran Dakić.

On nije uvjeren da su predsjednici političkih stranaka neka posebna sorta, jer se, kako kaže, lako postavljaju i smjenjuju.

"Bitna je odanost i poštovanje svih dogovora. I procenat koji mora da se donese, naravno. Ako pričamo i o tome, onda valja reći da je bitno biti predsjednik stranke koja je u vlasti. Nije to neobično, nije to ni čudno, tako je u svim zemljama u kojima je politika osnov za bogaćenje. Nisu oni predsjednici stranaka zato što sa tih pozicija mogu lakše da pomognu narodu, nego zato što s tih položaja mogu lakše da ukradu i da tu krađu bolje kontrolišu", ističe Dakić za "Nezavisne novine".

Gdje je stranka tu je moć, jasan je i novinar Elvir Padalović, koji kaže da će onaj ko je ambiciozan uvijek težiti da ima još više.

"Onim manje ambicioznim je i partija dovoljna. Ali svakako da je to ulaznica za neke nove neslućene mogućnosti", poručuje Padalović za "Nezavisne novine".