U svijetu se veliki broj sporova između potrošača i kompanija rješava upravo kolektivnim tužbama, a kako su za "Nezavisne novine" naveli u udruženjima potrošača, kolektivne tužbe, iako zakonski propisane u BiH, još nisu dovoljno zaživjele.

 

Kako je za "Nezavisne novine" rekla Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana DON Prijedor, kolektivne tužbe se najčešće koriste za usluge od opšteg ekonomskog interesa jer se u tim slučajevima najbrže i najlakše može podići kolektivna tužba. Dodala je da su ovakvi sporovi često teški te da se građani plaše koliko će to koštati.

 

"Sistem kolektivne tužbe kod nas nije zaživio. Za većinu ovakvih problema, koji se tiču više različitih potrošača, mi se obraćamo Ombudsmanu za zaštitu potrošača", kazala je Marićeva. Istakla je da ovaj mehanizam polako zaživljava, ali prije svega kroz udruženja za zaštitu potrošača, a ne zato što su to sami potrošači pokrenuli.

 

Podsjetila je da su prije nekoliko godina imali kolektivnu reakciju prema Regulatornoj agenciji za komunikacije u vezi sa telekom operaterima.

 

"Okupili smo veći broj sugrađana širom RS, koji su imali problem sa produžavanjem ugovora od strane telekom operatera, gdje su nakon isteka ugovora od 24 mjeseca operateri sami, bez pristanka potrošača, uz neke anekse stavljali da produžavaju ugovore i nisu davali mogućnost potrošačima da raskinu ugovor", navela je Marićeva, dodajući da je ovo primjer jedne uspješne kolektivne tužbe.

 

"Ovo su rijetki primjeri da smo radili na kolektivnoj zaštiti. Lakše je riješiti probleme u ovim slučajevima kada je kolektivna tužba u pitanju, ali se građani kako RS, tako i cijele BiH rijetko na ovo odlučuju", kazala je Marićeva.

 

Kao jedan od razloga što se ljudi ne odlučuju za kolektivne tužbe često je i to što su neinformisani, te nemaju dovoljno znanja o svojim potrošačkim pravima.

 

"Ljudi na primjer dobijaju tužbe ili rješenja o izvršenju za nešto za šta nikada nisu imali ugovor i ne znaju šta su im obaveze. U tim slučajevima možemo da se žalimo na određeni proces, znamo kada zastarijevaju određene stvari, tako da možemo pokrenuti nešto da se uredi sistem i rad javnih preduzeća na ovaj način, ali je ljude strah", rekla je Marićeva, ukazujući na to da je građane strah i visine sudskih troškova.

 

"Nama je daleka ta priča, nismo nikada približavali građanima sudove i sudsku praksu, kod nas važi ono - dobijete plavu kovertu i odmah se plašite, jer sudove posmatraju kao mjesto gdje običan čovjek sve gubi", navela je Marićeva, ističući da to ne mora biti tako jer što su građani više informisani to su bolje zaštićeni. Da se zajedničke tužbe potrošača u Srpskoj, ali i BiH rjeđe koriste potvrdio je za "Nezavisne novine" Dušan Srdić, predsjednik Udruženja potrošača "Reakcija" Banjaluka, koji navodi da je ovo mehanizam koji dozvoljava građanima da podijele troškove u postupku.

 

"Udruženja, nažalost, nemaju sredstva da uz građansku inicijativu samostalno pokrenu takav vid tužbe. Iz tog razloga mi smo krajem 2020. godine sklopili sporazum s Institucijom ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH", kazao je Srdić, dodajući da je problem i što se sudije nedovoljno služe Zakonom o zaštiti potrošača, već se češće vode Zakonom o obligacionim odnosima. 

 

Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača "Klub potrošača" Tuzla, navela je da ni građani, ali ni udruženja za zaštitu prava potrošača nisu dovoljno informisana o ovoj vrsti tužbi.

 

"Mi kao udruženja nemamo dovoljno novca za to, te nam se jako teško upustiti u kolektivne tužbe, a s druge strane imamo Ured ombudsmena, ali bih rekla da nisu dovoljno uključeni ili agilni da u ime potrošača ili udruženja pokrenu ove tužbe", navela je Bulićeva, dodajući da udruženja potrošača prije svega imaju edukacijsku svrhu.

 

Odgovor iz Institucije ombudmana za zaštitu potrošača BiH do zaključenja ovog broja "Nezavisnih novina" nismo dobili.