Iako je iz Izvještaja potpuno jasno da su djeca srpske nacionalnosti u Federaciji BiH najugroženija po pitanju maternjeg jezika i nacionalnih predmeta, problem se i dalje prebacuje u Republiku Srpsku zbog tzv. bosanskog jezika.

Ustavni sud BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti naziva jezika u Republici Srpskoj odbio je kao neosnovan jer je utvrdio da je definicija "Jezik bošnjačkog naroda" u Ustavu Republike Srpske u skladu sa Ustavom BiH.

Međutim bošnjački političari i dalje se ponašaju kao da je odlučeno u njihovu korist.

Da li ne mogu da povjeruju da je Ustavni sud BiH odlučio u korist Republike Srpske ili misle da za njih ne važi obaveza poštovanja Odluka Ustavnog suda BiH?

Ministar civilnih poslova u Savjetu ministara BiH Adil Osmanović uporno ponavlja:

"Na prostoru Republike Srpske osporava se pravo na bosanski jezik i to je direktno kršenje Ustava BiH i Ustava Republike Srpske".

Momčilo Novaković, poslanik NDP-a u Predstavničkom vijeću Parlamentarne skupštine BiH podsjeća da je Ustavni sud rekao da ustavna odredba iz Ustava Republike Srpske, koja govori o jezicima naroda, nije protivustavna.

"Bez obzira na to jedna grupa roditelja odlučila je da ne poštuje Ustav i nikom ništa. Ono što je najgore i vrlo čudno jeste da kada iz Republike Srpske neko ne poštuje odluku Ustavnog suda onda se napravi takva euforija u kojoj se od međunarodne zajednice traži kažnjavanje, smjenjivanje ljudi i slično, ističe Novaković.

Iako bošnjački, pa i hrvatski političari pokušavaju Republiku Srpsku da prikažu kao nekoga ko ne poštuje prava druga dva konstitutivna naroda situacija na terenu je sasvim drugačija. To dokazije Izvještaj o izučavanju grupe nacionalnih predmeta i maternjeg jezika na području cijele BiH.

"Ovaj Izvještaj kaže da mimo Drvara i Glamoča samo 56 učenika u cijeloj Federaciji BiH uči srpski jezik. U Sarajevu ni jedno dijete ne uči srpki jezik, navodi Aleksandra Pandurević, šef Kluba poslanika SDS-a u Predstavnikom vijeću Parlamentarne Slkupštine BiH i dodaje:

"U Sarajevu je nekada živjelo 150 hiljada Srba. Da li je moguće da u sarajevskim školama više nema srpske djece?"

Pandurevićeva ističe da, prema Izvještaju Ministarstva civilnih poslova, u cijeloj Federaciji samo u dva odjeljenja u Drvaru i Glamoču srpska djeca uče nacionalnu grupu predmeta dok u Srpskoj, bošnjačka djeca imaju grupu nacionalnih predmeta u 20 odjeljenja.

"U šest škola u Srpskoj omogućeno je i pohađanje nastave po ukrajinskom modelu, za djecu ukrajinske nacionalne manjine. To znači da ukrajinska nacionalna manjina ima više prava u Republici Srpskoj nego srpska djeca u Federaciji BiH, zaključuje Pandurevićeva.

U svim kantonima Federacije BiH zakon jasno kaže da djeca imaju pravo da izučavaju grupu nacionalnih predmeta, ali ogromna većina taj zakon ne poštuje jer navodno nema uslova za to.

Zakon precizira i da djeca imaju pravo na časove vjeronauke, pa je u prošloj školskoj godini u Republici Srpskoj to organizovano za šest hiljada učenika islamske i katoličke vjeroispovijesti. Srpska djeca u Federaciju vjeronauku uče samo ako ih roditelje vode u crkvu.

Što se tiče obrazovanja na srpskom jeziku u većini kantona Federacije se pravdaju time da roditelji srpske djece ne iskazuju interes da im se djeca obrazuju na maternjem jeziku.

"Nekome to nije važno, ali nekome je važno kako mu se jezik zove, kako mu dijete uči u školi, da li ima pravo da se izražava i piše na svom jeziku", kaže Željko Komšić, posalnik DF-a u Predstavničkom vijeću Parlamentarne Slupštine BiH.

Izgleda da su za očiglednu obrazovnu diskriminaciju Srba u Federaciji BiH krvi sami Srbi. To nažost podsjeća na izjave da su Srbi krivi i za to što ih, od predratnih 150 hiljada, u Sarajevu danas živi jedva 10-ak hiljada, jer su navodno dobrovoljno odlučili da napuste svoje domove i postanu izbjeglice.

Pitamo se samo šta je sa hiljadama Srba kojima se u Sarajevu izgubio svaki trag i do danas nisu nađeni?