Vidim uređene sportske terene, bazene sa modernim sadržajima, cjevovode koji se razvode zbog grijanja grada (barem nekih dijelova) geotermalnom vodom, pijacu na kojoj se stranim i domaćim turistima nude tradicionalni proizvodi ovog kraja, zatim suveniri sa imenima i likovima Filipa Višnjića, Jovana Dučića, Sofke Nikolić, Kneza Ivana Kneževića i drugih. Tu su i hektari pod plastenicima koji se bez naknade griju banjskom vodom, jer je to besplatan izvor, nešto što nam je sam Bog dao. Bijeljinske fabrike za preradu voća i povrća svoje zaista kvalitetne proizvode mnogo lakše plasiraju u zemljama regiona, pa i šire, jer se mnoštvo turista iz prve ruke uvjerava u taj nesporan kvalitet. 

Od tog idiličnog banjsko - rekreativnog kompleksa vodi jedna uređena šetališna i biciklistička staza kojom saobraća i turistički vozić, sa lijepim klupicama za odmor, i dva - tri čista toaleta, sve do impozantnog Manastira Svete Petke u naselju Pet jezera, te etno sela “Stanišići” i akva parka u Slobomiru. Sve je naravno  propraćeno oslikanim turističkim putokazima. Pored već postojećih divnih restorana na tom potezu, niklo je još salaša, ergela, pa i malih privatnih hotela/motela. LJudi su se dosjetili, pa kraj tog zamišljenog šetališta postavili tezge i prodaju svježe voće i povrće koga nam ne manjka. Nadomak svega je i centar grada sa oko sto hiljada stanovnika (i tendencijom rasta broja) u kome ti, za sada imaginarni posjetioci, svakako imaju šta da obiđu i vide. Između ostalog divan gradski park, koji je uzgred rečeno najveći u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, što rijetko ko zna.

Od čega su Slovenci napravili turističku atrakciju poznatu u cijeloj Evropi? Od banjske vode. Od čega su u Srbiji napravili lokaciju u koju hrle hiljade turista u sezoni? Od Palićkog jezera, sa jako skromnim sadržajem. Čime se ponosi Novi Sad? Salašima, od kojih su naši restoranski kompleksi za koplje ispred po kvalitetu sadržaja. 

Svi su “krivi” što je ovo gore navedeno, a što priziva ovaj tekst, danas samo imaginacija i utopija. Uz malo više kreativnog razmišljanja mnogo bi se bolje mogli iskoristiti potencijali za dobrobit svih, a imućni privrednici bi u svemu mogli da nađu zajednički iteres, i uz malo vizije zarade još više u budućnosti. Na dobitku bi bio i “običan narod”, jer gdje cirkuliše veliki broj ljudi (turista) tu je i veliki novac, a time i potencijalna mogućnost da svi zarade. Turisti će pojesti burek i sladoled u ovdašnjim ugostiteljskim objektima, kupiti vodu i čokoladu u prodavnici, oprati auto u perionici, pazariti komad garderobe u butiku, izraditi fotografije u foto studiju, pa ako ćemo da budemo i zluradi platiti kaznu za parkiranje od koje će ovde neko primiti platu. 

Skloni smo da se hvalimo kako smo centar šire regije, kako ljudi gravitiraju ka Bijeljini radi trgovine, studiranja itd. što je provincijsko razmišljanje. Mogla bi se na mnogo bolji način iskoristiti priroda i ljudski potencijal. Odgovorni bi trebali biti još odgovorniji, a ljudi koji posjeduju veliki kapital maštovitiji. 

Nikako ne treba kritikovati samo da bi se kritikovalo, cilj dobronamjerne kritike je da bude konstruktivna, da doprinese pomaku na bolje. Neke stvari u Bijeljini se dešavaju, prije svega infrastruktura se prilagođava rastućem broju stanovnika, ali definitivno svi zajedno možemo i trebamo više.

Ipak, navedeno sa početka ove priče vidi se samo zatvorenih očiju. Kada ih otvorimo vidimo mnogo neiskorištenih potencijala, vidimo hiljade ljudi koji sa pravom čekaju da neko moćniji nešto preduzme, vidimo potrebu nekih da se kritikuje ama baš sve, pa makar to bila i samo ideja, čak i ako je dobra. Nepoželjno je razmišljati, a nekima i zabranjeno. Ako je za utjehu, nije to specifikum Bijeljine, to je nešto tako karakteristično za cijeli Balkan. Svima nam treba više dobrih ideja, a manje neosnovanog hvalisanja.

Na kraju krajeva šta znaju ti Slovenci, Nijemci, i ostali građani razvijene Evrope. Opšte je poznato da smo mi najpametniji, najljepši, najjači, i sve ostalo naj. Dabome!

Piše: Stojan Krunić