Rođen u Čikagu, poticao je iz srpske porodice, njegov otac Petar Sekulović emigrirao je iz Podosoja kod Bileće. Malden je odrastao govoreći srpski jezik i kroz porodično pjevačko društvo njegovao tradiciju, dok je istovremeno pokušavao da se uklopi u američko društvo, ne krijući ponos na svoje korijene.

Nagovorili ga da promijeni ime

Svoje prve korake napravio je u Geri, gdje je radio u čeličani, a zatim je upisao časove glume u čuvenom teatru u Čikagu. Tamo je upoznao velike glumačke zvijezde poput Marlona Branda i Kirk Daglasa, a upravo u tom periodu, na nagovor pozorišta, mijenja ime u Karl Malden.

Put ga potom vodi u NJujork, gdje počinje da gradi karijeru na Brodveju. Sa Brandom je igrao u predstavi "Kafana pored puta", a potom i u kultnom filmu "A Streetcar Named Desire", koji mu je donio Oskara 1951. godine za najbolju sporednu mušku ulogu.

Bio je nominovan za istu nagradu i za film "On the Waterfront", u režiji Elia Kazan, čime je dodatno učvrstio status jednog od najvažnijih glumaca svoje generacije.

Ponosno isticao srpske korijene

O svom identitetu i odrastanju govorio je otvoreno:

- Koliko god da sam htio da budem običan američki klinac, osjećao sam se kao autsajder, razapet između mog srpskog doma i ostatka svijeta. Lojalnost srpskom porijeklu bila je najveća vrijednost u domu moga oca. Bio je poštovan vođa srpske zajednice i opsjednut time da bude dobar Srbin, da pomaže ljudima u okolini da budu dobri Srbi.

Namjerno ubacivao prezime

Zanimljivo je da je često u filmovima ubacivao svoje pravo prezime – Sekulović. U filmu Patton izgovorio je rečenicu:

"Dodaj mi taj šlem, Sekuloviću", dok je u filmu Dead Ringer ponovio isto prezime u ulozi detektiva.

- Srećan sam što sam rođen u srpskoj kući, kršten u srpskoj crkvi i što mogu da kažem da sam Srbin -  govorio je.