Teška vremena iznjedrila su dvojicu najznamenitijih ljudi Semberije: Pored poznatog pjesnika i guslara Filipa Višnjića i Kneza Ivan Knežević, koji postaju i simboli grada i čuvari štita na velikom grbu grada Bijeljina.
Ivan Knežević, poznatiji kao Knez Ivo od Semberije, rođen je u selu Dvorovima, 1776. godine. U 20 godini postao je knez, po nasleđu. Kao veliki humanista i dobrotvor pročuo se i ostao zapamćen po tome što je 1806. godine sakupio novac i od Kulin-kapetana otkupio oko 300 duša, mahom žena i najači iz sela Dobrića u Jadru (nedaleko od Lešnice), koje su Turci, nakon što su pobili osamdesetak ljudi, poveli kao roblje preko Drine.
O tome detaljnije svjedoči narodni pjesnik i slijepi guslar Filip Višnjić u pjesmi Ivan Knežević. Milan Đ. Milićević, međutim, tvrdi da je Knez Ivo sakupio samo polovinu traženog novca (a to znači i za otkup samo jedne polovine roblja) i kad nije dobio pomoć od nekih trgovaca, jer su se ovi plašili turske odmazde, prebjegao je u Srbiju.
Ipak, pouzdano se može tvrditi da su Knez Ivu, zbog pomoći prognanom srpskom življu, Turci sumnjičili za saradnju sa ustanicima u Srbiji. A i ustaničke vođe bile su donekle nepovjerljive prema njemu, sumnjajući da on sve to radi u dosluhu s Turcima. (Vuk Karadžić navodi podatak da se Knez Ivo morao i sam otkupiti od Hajduk Stanka, poznatog harambaše iz Crne Bare).
Činjenica je, međutim, da je Knez Ivo iste, 1806. godine, napustio svoju kneževinu i nastanio se u Šapcu, gdje se kao ugledni trgovac ("Knez prekodrinski"), brzo uključio u mnoge društvene poslove, pored ostalih i, naročito, oko zbrinjavanja izbjeglica.
Po propasti Prvog srpskog ustanka i Knez Ivo je prešao u Srem i nastanio se u selu Grabovcima, gdje je s taljigama, u koje je uprezao jedno kljuse, zarađivao hljeb za porodicu. Godine 1820 ponovo se vratio u Šabac, gdje je ukazom Kneza Miloša postao član Šabačkog suda, a kad za tu službu više nije bio sposoban, radio je u Šabačkoj gimnaziji kao domaćin.
Poslednje godine života proveo je na konaku kod episkopa Maksima, koji ga je o svom trošku i sahranio na šabačkom groblju 1840.
Dvor najpoznatijeg srpskog dobrotvora Kneza Ive od Semberije u Popovima nije sačuvan, ali je u centru popova, postavljen spomenik u vidu stojeće figure plemenitog Kneza (rad vajara Dragomira đokića). Postoji, istina, ne dovoljno dokazan podatak da je Knez Ivo rođen u Dvorovima, a da se kao dijete preselio u Popove. I u gradu, u parku, postoji spomen bista Kneza Ive od Semberije, a jedna ulica i jedna škola nose njegovo ime.