Zanimljivosti
09.05.2023.
19:29
Kako um razumije misli i osjećaje drugih ljudi: Otkrivamo tajnu teorije uma
Izvor: Elementarijum
0
Podijeli
Sposobnost uma da razumije šta druga osoba misli – emotivno, intelektualno ili vizuelno, vještina je koja se postepeno razvija tokom života…
Um je stvar koju je teško direktno posmatrati. Promišljajući o umu, kreiraju se brojne teorije o uvjerenjima, vrijednostima, emocijama, motivacijama, misaonim procesima i slično. U interakciji sa drugim ljudima, ili čak sama pomisao na njih, čini da mislimo o tome o čemu drugi ljudi razmišljaju odnosno šta osjećaju. Te vrste promišljanja se zovu "teorije uma". Slična stvar se dešava i kada racionalizujemo sami sebe, kad pokušavajući da osvijestimo svoje prethodne odluke i osjećanja, pokušavamo da shvatimo ko smo zapravo mi.
Ovakva aktivnost mozga je naše predviđanje tuđih namjera, koje nam zapravo pomaže u odnosima sa drugim ljudima. Teorije uma nam pomažu i u ocjenjivanju tuđih promišljanja i pomažu da zaključimo kada drugi griješe (na primjer ako imaju pogrešna uvjerenja). Sve to nam pruža priliku da utičemo na tuđe mišljenje, a često i da budemo dio nekog nesporazuma.
Koristeći se teorijama uma u stanju smo da prepoznamo da li neko govori istinu ili ne. Lako utvrđujemo izvore ponašanja drugih ljudi, pa čak vrlo lijepo razumijemo druge i saosjećamo sa njihovom srećom i tugom. Teorije uma su, takođe, ključne za umjetnost i religiju – vjerovanje u boga sunca zahtjeva našu moć zamišljanja nečega što nije prisutno, ali su isto tako zaslužne i za to koliko imamo prijatelja. Ukratko, teorije uma imaju snažne kulturne implikacije. Prema riječima evolutivnog antropologa Robina Danbara sa Univerziteta u Oksfordu: "Ove sposobnosti nam omogućavaju da na svijet gledamo ne samo kao na fizičku pojavu, već uspijevamo da ga zamislimo i drugačijim."
Seli-Ana test
Prve ideje o teoriji uma nastale su sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je otkriven veći kognitivni skok kod djece starosti oko četiri godine. Naime, teorija uma je došla kao spontani zaključak eksperimenta koji je sproveo Simon Baron-Koen sa svojim kolegama istraživačima. Studija je obuhvatila nekoliko grupa djece različitog uzrasta, čak i grupu djece sa autizmom.
Djeci ispitanicima je bio predstavljen skeč sa krpenim lutkama u kom je lutka Seli stavila lopticu u korpu ispred sebe nakon čega je napustila scenu. U njenom odsustvu, lutka Ana je prebacila lopticu iz korpe u kutiju koja se nalazila ispred nje. Nakon što je to uradila, Seli se ponovo pojavila na sceni i djeci je postavljeno pitanje: "Gdje će Seli prvo potražiti lopticu?"
Odgovor većine djece ispod četiri godine kao i većina odgovora autistične djece je podrazumijevao da će Seli prvo pogledati u kutiju koja se nalazila ispred Ane. Iako su bili u prilici da vide gdje je Seli ostavila loptu, djeca ne uspijevaju da se postave u njenu ulogu. Međutim, djeca starijeg uzrasta od 4 godine umiju da razimiju situaciju i očekuju da će Seli prvo potražiti lopticu u korpi u kojoj je prethodno ostavila loptu.
Teorija uma ipak ne uspijeva da odgovori na pitanje zašto neki ljudi umiju bolje da procijene društvene odnose od drugih. Da bismo uspjeli da izmjerimo varijacije u vještinama, neophodni su različiti pristupi u istraživanju. Jedan od mogućih pristupa je korišćenje fMRI skenera, koji nam može ukazati na to koji su dijelovi mozga aktivni u toku vršenja određene mentalne funkcije. Prema mjerenjima moždane aktivnosti putem ovog skenera došlo se do zaključka da je regija koja se naziva tempoparijetalni spoj, a prostire se prema zadnjem dijelu mozga, neobično važna upravo za teoriju uma. Naime, osobe kod kojih je ovaj dio mozga oštećen ne uspijevaju da riješe Seli-Ana test.
Primjera radi, programeri na Tehnološkom institutu Džordžija iz Atlante, uspjeli su da razviju robota koji je u stanju vrlo uspješno da riješi niz sličnih situacija kao što je Seli-Ana test. Ovakav projekat je začetak razvoja vještačke inteligencije, koja će biti u stanju da raspozna misli i namjere sličnih objekata, pa čak i ljudi.
Izučavanje ove teorije je udružena aktivnost niza naučnih disciplina: od filozofije uma i psihologije do neuro nauka. Teorija uma je značajna upravo zbog toga što nam omogućava da predvidimo šta bi neko drugi mogao da pomisli ili uradi u određenoj situaciji, ali i da nam pomogne u objašnjenju društvenih i komunikacijskih smetnji koje se javljaju kod djece i ljudi sa autizmom.