Na društvenim mrežama mogli smo pročitati tvrdnju da su naši preci „hiljadama godina živjeli pod suncem, radili na njivama, plovili morima, klesali kamen u podne bez krema, bez UV faktora, bez opekotina“. Taj mit o „prirodnom otpornom čovjeku“, odnosno tvrdnji da su naši preci živjeli „bez opekotina“ ne uzima u obzir ogroman raspon boje kože, geografske uslove, kulturološke navike i razvijene metode zaštite.

Ljudi su, zapravo, hiljadama godina ulagali trud da se izbjegne prekomjerno izlaganje suncu. S tim da su oni to radili sa onim što su raspolagali: mineralima, biljnim uljima, tkaninom i pametnim rasporedom rada.

Evolucija kože – prirodna zaštita koja se mijenjala

Prvi pripadnici roda Homo sapiens razvili su se u Africi prije oko 300.000 godina, sa tamnijom kožom bogatom melaninom, prirodnim „fiziološkim faktorom zaštite“ od UV zraka. Ova zaštita nije bila apsolutna, ali je značajno smanjivala rizik od opekotina.

Tek kasnije, tokom migracija ka sjevernijim i oblačnijim predjelima (prije oko 70.000 godina), kod populacija koje su živjele sa manjim UV zračenjem došlo je do gubitka dijela pigmentacije. Time je koža postala svjetlija i osjetljivija na sunčeve zrake. Šta se zapravo dešavalo, pročitajte i ovdje: Evroljani imali tamniju boju kože do prije 3.000 godina.

Zaštita kože od sunca prije krema iz tube

Praljudi nisu sjedili skrštenih ruku i čekali da im sunce ošteti kožu, već su koristili razne metode kako bi zaštitili svoju kožu od sunčevih zraka. Arheološki i etnografski dokazi pokazali su da su drevni ljudi koristili oker. Ovaj crveni pigment koristio se najmanje 300.000 godina za ukrašavanje tijela, ali i kao zaštita od sunca. Današnja plemena Himba u Namibiji i dalje koriste mješavinu masti i crveni oker (otjize) kako bi zaštitila kožu od UV zračenja i isušivanja. Više o ovoj temi: Praistorijski ljudi koristili oker kao zaštitu od sunca.

Takođe, korišćena su prirodna ulja i biljne paste. Iako su stanovnici Nila imali tamniju kožu, bila je neophodna zaštita od sunca. Stari Egipćani su koristili mješavinu pirinčanih mekinja, jasmina i lupina. Današnja nauka potvrđuje da pirinčane mekinje apsorbuju UV svjetlo, jasmin pomaže u obnovi DNK, a lupin posvjetljuje kožu.

Poznato je da su stari Grci i Rimljani mazali kožu maslinovim uljem. SPF faktor mu je nizak (oko 8), ali je služilo kao barijera i za hidrataciju kože. U drevnoj Indiji (500. godine p. n. e.) koristio se cink-oksid (pushpanajan) u kremama za njegu i zaštitu kože. Ovaj sastojak i danas se koristi u modernim kremama za sunčanje jer odlično blokira UV zrake.

Odijela i zaklon kao prva linija odbrane od sunca

Prije oko 10.000 godina, prelaskom na poljoprivredu, ljudi provode više vremena u naseljima. Razvija se industrija zaštite: šeširi, tkanine, šatori, paste od minerala i biljaka. U mnogim kulturama, svjetlija koža postaje statusni simbol – znak da ne moraš da radiš napolju.

Rimljani, Grci, Egipćani, persijski ratnici, srednjovjekovni seljaci, svi oni su koristili šešire, turbane, lagane dugačke haljine i tunike da bi se zaštitili od jakog sunca. Kraljevi, poput Darija Velikog, na reljefima su prikazani sa pratiocima koji ih štite suncobranima. Mornari su radili u ranim jutarnjim i kasnim poslijepodnevnim satima kad je sunce slabije. Ni u jednoj istorijskoj epohi nije bilo „herojsko“ provoditi podne na jakom suncu bez zaštite.

Da li su drevni ljudi imali opekotine?

Naravno da su drevni ljudi imali opekotine od sunca. Arheološki nalazi staroegipatskih mumija pokazuju melanome i promjene na koži koje ukazuju na dugotrajna UV oštećenja (maligni tumor). U starim medicinskim spisima pominju se kožne bolesti i promjene koje mi danas povezujemo sa suncem. Svakako, opekotine bile su vjerovatno rjeđe nego danas. Naši preci nisu putovali avionom iz zime u tropsko ljeto. Njihova koža se postepeno navikavala na sunce kako su dani bivali duži i jači.

Ljudi nikada nisu živjeli „bez zaštite i bez posljedica“ od sunca. Naši preci su koristili ono što su imali – pigmentaciju, zaklon, odijelo, biljna ulja i mineralne paste – da bi se zaštitili. Evolucija, kultura i praksa pokazale su da je svijest o štetnosti sunca postojala mnogo prije nego što su se pojavile tube sa kremom.