Nagradu za najbolju glumicu dobila je Kalina Kovačević, Ljubiša Savanović iz Narodnog pozorišta RS-e nagrađen je kao najbolji glumac a predstava „Pidžama za šestoro“ Gradskog pozorišta „Jazavac“ iz Banja Luke nagrađena je Specijalnom nagradom žirija.

Kako je sve počelo?

Milan Radić, tadašnji direktor Doma omladine i Milan Cvjetinović, istaknuti novinar i jedan od suvlasnika Pan radija, inače drugovi iz studentskih dana, ljubitelji kulture i pozorišta, odlučili su da krenu u avanturu i pokušaju da u naš grad donesu dašak velikih pozorišta i glumačkih imena. Bijeljinci su bili žedni i željni kulture a pripreme za prvi pozorišni festival u Bijeljini trajale su dugo.

Putovali su dosta zajedno, obilazili pozorišne festivale. Bili su u Jagodini, Užicu, Zrenjaninu. U Jagodini su upoznali našeg zemljaka Miloja Mlađenovića, dugogodišnjeg direktora Somborskog pozorišta, koji je postao njihov veliki prijatelj. Dosta su od njega naučili i dobili mnogo savjeta. Bili su uporni i istrajni, vidjeli šta drugi rade i prilagodili se uslovima Bijeljine, manje sredine sa skromnom salom i scenom, a sa dobrom publikom.

- Desilo se 2001. godine. Dogovorili smo se da „Dani komedije“ budu u decembru, završava se kalendarska godina, dolaze ljudi iz inostranstva, gradom vlada neka euforija. Krenuli smo, nismo znali šta će biti. Veliki troškovi, šest dana. To vam je kao da šest dana slavite slavu: dočekuješ goste, budeš s njima, zabavljate se i onda morate da ih ispratite. E tako smo mi bili domaćini „Dana komedije“. Bili smo i selektori, finansijeri, umjetnički direktori, sve je bilo u dva Milana. Nismo se bojali ali smo željeli da publika bude zadovoljna i da bude puna sala. Počeli smo mnogo ranije sa reklamom, počele su pristizati razne TV, svi mediji su bili zainteresovani, BH TV, BH radio, svi lokalni mediji, novine.. Bio sam u situaciji da dnevno dajem po tri, četiri intervjua, kaže Radić.

-  Ne sjećam se koja je bila prva predstava ali smo nastojali da to budu gradska narodna pozorišta poput Šapca, Zrenjanina, Užica, Kruševca, Tuzle... Pored glumaca dolazili su i predsjednici Opština, privrednici, direktori pozorišta. A Milan i ja smo postali bitni, kroz smijeh se prisjeća Radić. 

-  Godi to ljudima, kad te traži načelnik Opštine za dvije ulaznice. To je već nešto.

Na sceni bijeljinskog Doma omladine predstavila su se velika glumačka imena: Seka Sabljić, Marko Nikolić, Predrag Ejdus, Josip Tačić, Tanja Bošković, Ljiljana Stefanović.. Ljiljana je jedne godine ponijela titulu za najbolju žensku ulogu festivala i dobila priznanje koje je vremenom izgubila. Tražila je od dva Milana da joj pošalju kopiju priznanja, jer je prikupljala dokumenta za nacionalnu penziju. To pokazuje da su „Dani komedije“ bili prepoznatljivi i da su ta priznanja imala vrijednost.

- Nakon održanih prvih „Dana komedije“ publika je bila prezadovoljna, priča Radić.

Za sljedeću manifestaciju morali su da „sačuvaju“ stalnim posjetiocima, ljubiteljima pozorišta i po 20 ulaznica. Prodavali su po pola sale, bez i jednog plakata, bez javnog oglašavanja. To je trajalo nekih pet godina, a u međuvremenu se promjenila vlast. Dom omladine je prerastao u Centar za kulturu. Radić je dobio neko drugo radno mjesto, a Milan Cvjetinović je ostao u Pan radiju.

-  Da smo znali da će tako biti, sigurno bi zaštitili ovu manifestaciju, to bi i dalje bila naša manifestacija. Raduje me izjava Slavka Bašića od prije nekoliko godina na otvaranju ove manifestacije kada je rekao da su „Dane komedije“ osnovali dva Milana i ostavili gradu da živi.

Druženja sa glumcima neće nikada zaboraviti. Sve je to sačuvao u svojim uspomenama i kako kaže, prepričava svojoj djeci.

- To su jednostavni i obični ljudi. U tome se ogleda njihova veličina. Sjećam se jedne godine su glumci bili u Doboju na „Teatar festu“ pa su iz Doboja došli u Bijeljinu. Došli su malo pripiti. Boemi vole malo više da popiju. Sjedili smo u restoranu u sklopu Robne kuće, Marko Nikolić, Seka Sabljić i ja. Između njih je bio rat. Mislio sam da od predstave neće biti ništa. Bio sam nervozan, trljao sam rukama.. Vjerujte, na sceni se ništa nije moglo primjetiti. To su profesionalci, velika imena. Čak je njihova predstava proglašena za najbolju te godine, ispričao nam je Radić. Ružica Sokić je jedne godine otvorila festival i bila je posebno počastvovana zbog toga. E to su bile divne i plodne godine i naš doprinos za razvoj kulturnog života Bijeljine.