Neki je slave u krugu porodice, drugi okupe  prijatelje i članove šire familije. Ipak, kako god da je obilježe, svi se pridržavaju osnovnih religijskih pravila, a to je da se za slavu mora imati osveštano žito, kolač i svijeća. Običaj je da domaćin slave svijeću pali prije početka ručka i ona je upaljena tokom cijelog dana, sve do ponoći. Red je da se u tim trenucima domaćin prekrsti, uzme čašu sa vinom, iz nje zahvati jednu kafenu kašičicu vina i nju izlije uz fitilj svijeće koja gori. Vino polako ugasi svijeću.

 

Nakon gašenja i prolaska slave, svijeća se odlaže na neko drugo svečano mjesto u kući, gdje stoji do sljedeće godine i pali se prilikom zajedničkih kućnih molitvi. Tu svijeću možete koristiti kad dođe sveštenik da osvešta dom i vodicu pred Vaskrs. Poželjno je da se do naredne slave ona iskoristi u potpunosti, ali u slučaju da preostane i ne izgori do kraja, onda se odnosi u crkvu i zapali prije liturgije. Riječ je o pravilu koje se rijetko poštuje, prije svega jer malo ljudi za njega znaju, piše Magazin Novosti.

 

Prema vjerovanjima na našim prostorima, ili kako bi neki rekli starim srpskim običajima, dim ugašene slavske svijeće može tumačiti određene prilike u kući. Ako dim ide pravo u vis, dobar je znak, a ako krivuda, može se očekivati bolest ili kod članova domaćinstva ili kod stoke.

 

Slavku svijeću možete dekorisati papirnim ukrasima za svjećnjake koje možete kupiti u crkvenim radnjama. Iako tako svijeća djeluje svečanije, obratite pažnju da plamen ili topli vosak ne zahvate papirnu dekoraciju.