Odnos sa roditeljima u djetinjstvu može značajno da utiče na buduće odnose u odraslom dobu. Tako odnos između oca i ćerke je osnova na kojoj se gradi njena predstava o sebi i ulozi muškarca u njenom životu.

 

On je taj koji oblikuje njenu predstavu o sebi i njenoj ženstvenosti. Svi smo mi društvena bića i svjesni smo sebe samo u interakciji sa drugima. Mi shvatamo kakvi smo kroz ono što okolina govori o nama, kroz posledice naših postupaka. Društveni svijet je poput ogledala u kome vidimo sopstveni odraz. Ćerke osjetljivih i ljubaznih očeva imaju veće samopoštovanje u budućnosti od onih koje su odrasle uz hladnog i uzdržanog roditelja. Prve imaju veće šanse da izgrade odnos sa muškarcem koji će brinuti, štititi, njegovati i voljeti. Druge će nesvjesno birati čvrste i pomalo agresivne muškarce, jer će im naklonost i briga djelovati sumnjivo i nezasluženo.

 

Ćerke koje su imale priliku da kroz očevu ljubav ostvare svoju ljepotu i ženstvenost, u odraslom dobu shvataju svoje granice i srećnije su u vezama. One mogu svjesno da kažu: "Ne možeš mi to učiniti", i da se ne osjećaju krivim zbog toga. Zahvaljujući interakciji sa svojim ocem, djevojka razvija ideju o tome kako se grade odnosi sa muškarcima, a u budućnosti će ih ona stvarati na tom principu.

 

Ako je otac svojoj ćerki pričao o njenoj ljepoti, šarmu, posebnosti, divio se njenim uspjesima, podržavao je u neuspjesima, štitio i brinuo o njoj, ovi kvaliteti su ugrađeni u ličnost žene. Djevojka shvata kakva je i šta zaslužuje i ima pravo da se prema njoj tako ponaša. Ovaj princip je ugrađen u njeno razumijevanje svijeta.

 

Ako je otac nesiguran čovjek, uznemiren, plaši se za budućnost svoje ćerke, onda će, najvjerovatnije, stav koji sije, kao sjeme, biti ovakav: "Treba biti poslušan, udati se, a ostalo je ne tiče te se." Previše zaštitnički nastrojeni očevi ne dozvoljavaju svojoj ćerki da preuzme inicijativu i donosi izbore i ne podržavaju "igru" u kojoj ona uči da ugađa. Sami donose odluke, a da ih ne zanima mišljenje svoje ćerke.

 

Rezultat takvog vaspitanja su infantilne žene koje ne znaju da donose odluke i preuzimaju odgovornost za sopstveni život.

 

Kada muškarci imaju težak odnos sa sopstvenom majkom i, kao rezultat toga, sa svojom ženom, oni ne znaju kako da komuniciraju sa ženom. Počinju da odgajaju svoju ćerku po muškom principu: postavljaju joj ciljeve koje treba da postigne, hvale je za uspjehe i razočaravaju se kada ne uspije. LJubav postaje uslovna, a da bi je zaslužila, djevojka treba stalno da postiže i pokazuje rezultate. Žene koje su odrasle uz takve tate ne znaju kako da prihvate pomoć, udvaranje i brigu. Oni su svrsishodni, čvrsti, moćni, često usamljeni ili za partnere biraju slabe i zavisne muškarce.

 

Nije rijetkost da djevojčice odrastaju bez očeva. Takođe se dešava da zapravo postoji tata, ali on ili ne učestvuje u podizanju ćerke, ili je fizički odsutan (ne živi sa porodicom, stalno je na službenim putovanjima). Komunikacija sa njim je izgrađena po principu "saznaj kako si". Ali u oba slučaja, ćerke mogu da nauče da komuniciraju sa svijetom muškaraca: brat ili sestra, deda, ujak (mamin brat), kum, očuh, porodični prijatelj, učitelj, trener, itd. postaje zamjena očinske figure, figura se naziva značajnim odraslim osobama. Naravno, ova osoba ne može u potpunosti da popuni prazninu u vaspitanju djevojčice, ali, ipak, oblikuje njene odnose sa muškarcima u budućnosti. Takvo vaspitanje će uticati na formiranje budućih ideja o odnosu između muškarca i žene, ali to uopšte ne znači da takve djevojke neće biti srećne u svom ličnom životu.

 

LJudska psiha je suptilan i nevjerovatan mehanizam. Stoga, čak i ako žena nije imala istinski "pravog" oca u svom životu, može imati zdrav odnos - to ne treba isključivati.