Rezultati su uvijek dostupni kada se sklope talenat i kvalitetan rad. Često se čuju pojmovi kao što su: kreativnost, stvaralaštvo, inteligencija, sposobnosti, genije, „čudo od djeteta“ ili prosto, talenat. Međutim, postavlja se pitanje kako prepoznati one za koji imaju talenat i kako adekvatno odgovoriti njihovim zahtjevima?

Iako je pojam izvrsnosti i rad sa talentovanom djecom kod nas našao mjesto u zakonima o obrazovanju još prije 10 godina, praksa na terenu govori da se tek od ove godine nešto ozbiljnije počinje raditi na tom planu.

Predrag Damjanović, direktor Republičkog pedagoškog zavoda je istakao da je svaka škola u Srpskoj obavezna da formira timove unutar škole, koji su dužni da prepoznaju talentovane učenike i dodao da je NSRS još 2010. godine donijela zakon kojim se predviđa osnivanje Centra za talentovane.

I dok se čeka osnivanje takvog centra, kao i posebni programi rada s talentovanom djecom, generacije prolaze, a oni koji bi trebalo da postanu predvodnici i motor društva, utapaju se u masi prosječnosti, obeshrabreni i poraženi u svojoj borbi.

Dosadašnji rad sa talentovanom djecom uglavnom se isticao kroz rad sekcija u pojedinim školama i odlazak na takmičenja iz pojedinih naučnih oblasti.

Da se nešto mora mijenjati u sistemu obrazovanja govori i činjenica da bez obzira na uspjehe učenika, oni se kod nas ne boduju prilikom upisa u srednje škole i na fakultete, pa tako gubimo one najumnije, kojima baš ti uspjesi sa takmičenja omogućavaju odlazak na školovanje u inostranstvo.

Ono što stručnjaci posebno ističu je da školski uspjeh ne teba da se uzme kao mjera znanja, pogotovo sada, sa velikim brojem vukovaca. Kako rekoše, paradoksalno je da imamo toliki broj učenika sa odličnim ocjenama, a dobijamo učenike sa manjkom prethodnog znanja. Dodaju da bi trebalo povesti računa o svakom djetetu, jer svaka individua ima neki svoj talenat, samo ga treba na vrijeme prepoznati i raditi na usavršavanju.