Jilani je opisala kako je ovaj napitak postao dostupan stanovnicima cijelog Osmanskog carstva, te kako je doprinio početku njegovog raspada u 19. vijeku.

Tekst vam prenosimo u cijelosti.

Grcima i dijelu stanovnika Kipra je poznata kao grčka, Bosancima je poznata kao bosanska, Armencima je poznata kao armenska, Arapima kao arapska, Turcima, Hrvatima, Albancima i Srbima kao turska kafa.

Ali, u 16. stoljeću se jednostavno zvala kafa.

Među pomenutim nacijama je vladalo Osmansko carstvo koje im je omogućilo da uživaju u ovom napitku.

Ali, na početku 19. vijeka, carstvo se počelo raspadati.

Malo je poznato da je kafa bila jedan od uzročnika nestanka ove imperije.

Na tlu današnje Turske, kafa se pojavila kada je na tronu bio sultan Sulejman Veličanstveni.

Njegov namjesnik koji je upravljao Jemenom je u toj zemlji saznao za piće koje bilo poznato pod imenom qahwah.

Crni napitak je vrlo brzo postao omiljen na osmanskom dvoru.

Na dvoru su je Osmanlije spremale na svoj način.

Crnu tekućinu su prelijevali tankim slojem pjene da bi malo smanjili gorčinu.

Postoji mit da je Sulejmanova supruga - Hurrem kafu služila s čašom vode i poslasticom, baš kao što se to čini i danas.

Nakon glasa da kur an zabranjuje ovo piče (iako se u ovoj svetoj knjizi nigdje izričito ne spominje kafa) izdata je naredba kojom se zabranila konzumacija.

Ali, to nije spriječilo ljude da piju kafu.

Prvu javnu kafanu su u Istanbulu 1555. godine otvorila dva sirijska trgovca.

Vrlo brzo se kafa počela sve više javno posluživati.

Kafa je postala dostupna u različitim dijelovima carstva.

Tamo gdje se usluživala i pila kafa, tu su se ljudi počeli masovno okupljati - družili su se, razgovarali, obrazovali i slično.

Na tim mjestima su nepismeni učili od pismenih.

Na taj način su postale dostupne i informacije odnosno spoznaje koje nisu bile prihvatljive za osmansku vlast.

Spominjale su se ideje poput pobune, samoodređenja i druge.

Kafane su postale prijetnja po vlast.

Neki sultani su odlučili da u njih šalju špijune koji će slušati o čemu ljudi razgovaraju.

Neki sultani, a jedan od njih i Murat IV su pokušali zatvoriti ove objekte.

Kafane su bile vrlo profitabilne.

Na početku 19. vijeka kada su se nacionalizmi počeli širiti carstvom, kafane su postale još popularnije.

Između ostalog, i u njima su se mobilizovali ljudi da bi se borili za nezavisnost svoje zemlje.

Baš u kafani je stvoren čvrst savez između Soluna, Sofije i Beograda.

Danas, različite nacije na različite načine pripremaju kafu, piše Sarah Jilani za The Economist.