Sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, Erne Rubik je predavao dizajn na Akademiji primenjenih umjetnosti u Budimpešti. Tražio je način da demonstrira 3D pokret svojim učenicima. Jednog dana je uhvatio sam sebe kako već dugo gleda u Dunav. Gledao je kako se voda kretala oko šljunka. Ovo mu je poslužilo kao inspiracija za pokretljiv mehanizam kocke. Činjenica da dijelove kocke možete pokretati bez razdvajanja je magična. 

"Ekspeimentisao sam u stanu moje majke. Koristio sam drvo, gumene trake i spajalice za izradu prototipa. Trebala mi je neka vrsta kodiranja da bih učinio rotaciju kocke smislenom. Upotrebio sam najjednostavnije rješenje - osnovne boje. Postavljanjem nalepnica na završenu kocku osjetio sam se emotivno. Znao sam da je revolucionarno. U trenutku kada sam počeo da uvijam strane, znao sam da je to prava slagalica. Ali ono što nisam znao je bilo je da li može da se riješi. Trebalo mi je nekoliko nedelja. Kocka ima 43 triliona kombinacija", kaže Erne Rubik.

Jednom kada je sklopio kocku, znao je da može da je proda. Trebalo mu je tri godine da proizvod plasira na tržište. Postala je najprodavanija igračka svih vremena, a prošle godine je Seung Beom Čo složio Rubikovu kocku za manje od pet sekundi i tako postavio novi svjetski rekord.