Ako pitate za Ulicu Veselina Masleše u Banjaluci možete se izgubiti, jer je to svima znana Gospodska, koju je ovim imenom još 1878. krstio njen utemeljitelj, trgovac Toma Radulović.

Sredinom 19. vijeka u Banjaluku dolaze srpski trgovci iz Hercegovine, a među njima i gazda Toma, koji je kupio Muslinu baru, močvaru na kojoj su se zimi klizala djeca i tu sagradio modernu kuću.

Na drugom kraju buduće trgovačke ulice podigao je zgradu zvanu Albanija i na nju 1878. prikucao rukom ispisan naziv “Gospodska ulica”.

Po jednoj verziji, to je uradio da bi se riješio seljaka, koji su stalno ulazili u njegovu trgovinu, a nisu ništa kupovali, dok je po drugima htio da, nakon okupacije Austrougarske, privuče bogate mušterije iz oficirskih i činovničkih porodica.

Naziv se primio, prvo na austrijskim razglednicama, na kojima je Gospodska nazvana Herrengasse, a potom i u svakodnevnom govoru.

Gospodska počinje na mjestu koje stariji pamte kao Kastelov ćošak. Ipak, taj naziv nema nikakve veze sa tvrđavom Kastel, nego sa trgovcem Kastlom, koji je tu imao ekskluzivnu radnju.

Kako su Kastelov ćošak i tvrđava prilično udaljeni, gradom se osamdesetih pronela priča o „tajnom podzemnom prolazu“ koji povezuje ove dvije lokacije. Taj lagum, naravno, nikad niko nije vidio.

Ime Parkić, kako Banjalučani krste ulicu Svetislava – Tise Milosavlejvića, prvog bana Vrbaske banovine i tvorca moderne Banjaluke, novijeg je datuma.

Prvobitno Parkić se zvao prostor između Opštine i Banskog dvora, gdje se danas nalazi crkve Hrista Spasitelja, a gdje je decenijama bio park i kultno okupljalište mladih. Kako je naziv park bio rezervisan za Park „Petar Kočić“, omladina je svoj kutak nazvala Parkić.

Nakon izgradnje hrama, Parkić se, po namjeni i imenu, preselio u obližnju pješačku zonu.

Gradska carina

Dio grada između Parka „Mladen Stojanović“ i stočne pijace poznat je kao Malta. Mladiće iz tog kraja šezdesetih su zvali Maltežani.

Ovdje se do 1945. nalazila malta – „gradska carina“, na kojoj se naplaćivala naknada za ulazak stoke i robe u grad.

Izlet na Kupusište

U dijelu današnjeg naselja Borik prije zemljotresa je bila borova šuma. I Kupusište je, prije nego što je postalo park, bilo pravo kupusište.

“Iza tog polja kupusa, tamo gdje su danas lamele u Boriku, bile su njive sa kukuruzom. Šezdesetih smo tamo išli na izlete, to je bila naša škola u prirodi”, kaže arhivski savjetnik Zoran Mačkić, Banjalučanin odrastao u Gospodskoj.

Pejašinović: Bogati Italijani

Područje sa barakama, između Vidovdanske i Ulice Jovana Dučića, Banjalučani već decenijama zovu Paskulina ciglana.

“Naziv potiče od prezimena porodica Paskolo, bogatih industrijalca porijeklom iz Italije, koji su na tom mjestu u 19. vijeku imali ciglanu”, kaže istoričar Zoran Pejašinović.