Kako je antički naučnik još prije nove ere otkrio da Zemlja nije ravna
Ulje na platnu dimenzija 79 x 100 cm koje je u 17. vijeku naslikao barokni italijanski umjetnik Bernardo Stroci (1581–1644) prikazuje scenu u biblioteci u Aleksandriji iz 3. vijeka prije nove ere – Zemlju kao globus, učenika i njegovog učitelja, Eratostena iz Kirene, jednog od velikih mislilaca antičke Grčke koji je ne samo dokazao da je Zemlja okrugla, nego je uspješno izračunao i njen obim.
Porijeklom iz grada Kirene, na afričkoj obali Sredozemlja u današnjoj Libiji, Eratosten (276 – 194 p.n.e) je bio upravnik biblioteke u Aleksandriji, a u svoje doba je nazivan „beta“, drugi, jer je mahom nastavljao rad prethodnika i činilo se da se u malo čemu istakao kao pionir. Međutim, danas je slavljen kao otac geografije, matematičar, astronom, pjesnik, teoretičar muzike i istoričar koji je procjenio godinu 1183. p.n.e. kao početak Trojanskog rata.
Eratosten je proračunavao udaljenosti tačaka u odnosu na meridijane i nacrtao prvu mapu svijeta sa meridijanima i paralelama. Za određivanje položaja koristio je triangulaciju s tim što se u tome služio trouglom koji su gradile dvije tačke na Zemlji, a treća je bila u vasioni – Sunce. To će mu poslužiti i za proračun koji ga je proslavio – određivanje obima planete Zemlje.
Naime, Eratosten je sticajem okolnosti dobro znao da u Sijeni, egipatskom gradu daleko na jugu od Aleksandrije, današnjem Asuanu, baš na dan ljetnje dugodnevice, tačno u podne, sunčevi zraci na tlo padaju pod pravim uglom tako da se sunčev lik vidi na dnu bunara. Istog dana, u isto vrijeme. Eratosten je u Aleksandriji postavio štap (gnomom) i vidjeo da sjenka na ovom mjestu pada drugačije – pod drugačijim uglom nego u Sijeni.
Jednostavna skica trougla koji grade produženi sunčevi zraci pokazuje da je upravo to ugao koji gradi kružni isječak na Zemljinom krugu između Aleksandrije i Sijene. Eratosten je ustanovio da ugao pod kojim u Aleksandriji pada sjenka čini 1/50 dio punog kruga, pa je zaključio da je obim planete 50 puta veći od rastojanja do Sijene.
Eratosten je, na osnovu mjere do koje su došli karavani, dobro znao da rastojanje od Aleksandrije do Sijene iznosi 5000 stadija, pa je zaključio kako je obim Zemlje oko 250.000 stadija, odnosno oko 40.000 kilometara. Zapanjujuće, ali ovim jednostavnim računom pomoću štapa i senke Eratosten je pogriješio za samo oko 80 kilometara, odnosno manje od 1%.
Metode triangulacije značajno su razvijane u 17. vijeku, upravo u doba kad franjevačkom redu blizak slikar Stroci pravi kompoziciju Eratostena sa učenikom i globusom.
Francuski astronom Žan Pikard je 1669. godine izračunao obim planete Zemlje sa greškom od svega 0,44%. Pikard je mjerio stepen longitude duž Pariskog meridijana koristeći proračune podataka 13 trouglova koji se protežu od Pariza do tornja sa časovnikom u Emienu, a slični proračuni i rasprave o obliku Zemlje nastavljeni su i u sledećem vijeku.