Kip slobode, jedan od najpoznatijih spomenika na planeti, svečano je otkriven 28. oktobra 1886. godine na ostrvu Bedlou (danas Ostrvo slobode), uz prisustvo tadašnjeg predsjednika SAD Grovera Klivlenda. Spomenik je bio poklon francuskog naroda Americi, kao simbol prijateljstva i zajedničkih ideala slobode i demokratije.

Autor kipa bio je francuski skulptor Frederik Ogist Bartoldi, dok je konstrukciju osmislio inženjer Gistav Ajfel, kasnije poznat po Ajfelovom tornju. Visok 46 metara (sa postoljem 93), kip prikazuje ženu odjevenu u togu, s bakljom u ruci - simbolom prosvjetljenja - i tablom na kojoj piše 4. juli 1776., datum američke Deklaracije nezavisnosti.

Kroz decenije, Kip slobode postao je prva slika "novog svijeta" za milione imigranata koji su u 19. i 20. vijeku pristizali u Ameriku. Danas je nacionalni spomenik, dio UNESCO-ve svjetske baštine i nezaobilazna turistička atrakcija koju godišnje posjeti više od četiri miliona ljudi.

Ali, iza njegovog dostojanstvenog izgleda kriju se i priče koje su mnogo neobičnije nego što biste očekivali. Bartoldi je prvobitno zamislio kip kao prikaz arapske seljanke koja u ruci nosi fenjer, simbol slobode i napretka, namijenjen ulazu u Suecki kanal. Kada egipatske vlasti nisu imale novca, ideju je preoblikovao i ponudio Americi – tako je "egipatska seljanka" postala američka boginja slobode.

Do 1916. godine posjetioci su mogli da se popnu sve do baklje, ali je tada eksplozija u obližnjem skladištu municije, poznata kao Black Tom incident, oštetila kip i zabranila pristup toj zoni. Oštećenja od eksplozije i danas su djelimično vidljiva na bakarnoj konstrukciji.

Kada je postavljen, kip je bio potpuno bronzan i sjajan, ali je tokom godina oksidacija stvorila karakterističnu zelenu patinu. Početkom 20. vijeka građani su tražili da se "očisti", ali stručnjaci su dokazali da taj sloj zapravo štiti metal od propadanja – i zelena je postala zaštitni znak Kipa slobode.

Zbog metala od kojeg je napravljena statua, ljeti temperatura u glavi zna dostići i 45 stepeni. Penjanje do krune postalo je pravi test izdržljivosti, pa su suvenirnice jedno vrijeme prodavale majice s natpisom "Preživio/la sam Kip slobode".

Najpoznatija "mala sestra" Kipa slobode stoji u Parizu, okrenuta prema zapadu – ka Njujorku. Manje replike postoje i u Japanu, Brazilu, Las Vegasu i još desetak zemalja, pa sloboda, čini se, ima mnogo adresa.

Krajem 19. vijeka čuvar svjetionika na Bedlou ostrvu, Vilijam Boro, živio je sam u kućici pored kipa i bio poznat kao "pustinjak slobode". Umro je 1906, a legenda kaže da je želio da mu pepeo bude razasut oko njegove baze - kako bi vječno čuvao gospođu s bakljom.

Bez obzira na sve legende i bizarne epizode, Kip slobode i dalje stoji ponosno u njujorškoj luci, kao podsjetnik da sloboda, iako često podložna vremenu i ljudskim slabostima, nikada ne gubi svoj sjaj.