Kako se taj običaj vremenom izgubio, izgubio se i pravilan način čestitanja slave. Evo kako to pravilno da uradite.

Ponegdje u Srbiji smatralo se da se na slavu i ne zove, već se podrazumijevalo da svi znani iz kraja dođu u kuće koje toga dana obilježavaju određenog svetitelja. Naročito je to važilo za “stalne goste”, one koji po tradiciji godinama dolaze.

Prvi običaj odavno se izgubio. Danas se na slavu, iz praktičnih razloga, ne zove lično (osim kada su u pitanju ljudi koje svakodnevno viđamo). Poziva se telefonom, sms porukama… ili se, kao po drugom običaju, i ne zove već se dolazak podrazumeva. Mada, učtivije je svakako pozvati svakog gosta i izraziti želju da prisustvuje krsnom imenu vaše porodice. Takođe, danas se u pozivu navodi i vrijeme kada se gost očekuje (na ručku, ili večeri… prvi ili drugi dan slave). Nekada ovako nešto nije praktikovano, a danas su, iz praktičnih razloga, ljudi primorani na ovakvu vrstu organizacije, s obzirom na to da mnogi žive u manjim stanovima i ne mogu primiti sve goste odjednom, a i većina gostiju i radi (na radni dan, a bogami i vikendom), piše Opanak.

Kako se pravilno čestita slava

Pravilo je i da domaćin gosta dočeka pred kućom ili na pragu doma rečima: “Dobro došli”, a gost čestita slavu na ovaj način:

– Čestit sveti (npr. Đorđe) i srećna ti slava domaćine! Nek Bog da zdravlja i sreće, tebi i tvojoj porodici!

Domaćin odgovara:

– Hvala i dobro nam došli! I vama neka Bog i sveti (npr. Mrata) pomognu da dosta godina dolazite i da slavimo u zdravlju i veselju!

Kako koji gost dolazi na slavu prvo se poslužuje slavskim žitom i otpije gutljaj osveštanog vina. Najprije se prekrsti, poželi dobro zdravlje kući u koju je došao, a kad završi gosti po starješinstvu sedaju za sto.

U Srbiji se još ponegdje sačuvao i običaj “dvorenja slave”. Tada domaćin u svečanom odjelu i izrazito vedro raspoložen, dočekuje goste, poslužuje ih, i cijeli dan ne sjeda za sto dok god gori slavska sveća, iz poštovanja prema svetitelju koji se smatra glavnim gostom u kući tog dana.