Gazda Iva je treća generacija u porodici Јanićijević koja ima jedinstvenu kafanu u Srbiji. U njoj gosti plaćaju koliko i kad imaju.

„Uvijek smo tu na usluzi građanima. Oni sami znaju kad treba da uđu, ako ja nisam tu oni uđu, posluže se, ugriju se, popiju piće, stave paru. Ovde se plaća piće, jelo kad ima, ne plaća se, znači ovde je jelo uvijek besplatno, to je o trošku kuće. To je neko naše staro pravilo“, objašnjava Ivan Јanićijević, vlasnik kafane u selu Đerekare.

Gosti poštuju povjerenje koje je Iva izgradio sa njima, posebno što je u ovoj kafani sve na principu samoposluživanja.

Saša Spasić iz sela Vitoša kaže da kad treba da se plati piće, plate koliko imaju u džepu: „Nijedno piće nije određeno nekom cijenom nego koliko damo, koliko imamo kod sebe. I kad nemamo što kažu, platiće nam Bog, tako i gazda kaže“.

Osim putnika namjernika kafanu u Đerekaru posjećuju i malobrojni mještani iz okolnih sela za koje je ona centar svih dešavanja.

„To nam je i bioskop i pozorište i sve. Mi se tu okupljamo i onda razmijenjujemo mišljenja. Zimski periodi kada su duge zime, igramo karte, grijemo rakiju na furunu i faktički eto tako se i družimo“, priča Srećko Stevanović iz sela Đerekare.

Milenko Gavrilović iz obližnjeg sela Vlajkovca kaže da nema problema ni kada je kafana zatvorena: „Dešavalo se mnogo puta. On (gazda Iva) negde ode, ali panj je tu. Pomjerimo panj i završimo poso sami“.

Ovakva poslovna politika, koja djeluje nevjerovatno, gazda Ivu nikada nije ostavila na gubitku. Posao od koga živi njegova porodica već osam decenija, želio bi da nastave i naredne generacije.