Običaj čini posmatanje i uživanje u ljepoti cvijeća. U modernom Japanu, hanami se često odigrava u vidu okupljanja poznanika ispod drveta trešnje, uz pjesmu, ispijanje tradicionalnog japanskog pića sake, hranu i poslastice. Na mnogim mjestima, poput Ueno parka, kače se i papirne svjetiljke radi noćnih okupljanja ispod krošnji, poznatije kao jozakura.

Izuzetno je teško opisati stanje u kojem se tada Japanci nalaze. U vrijeme cvjetanja trešnje, svi pričaju samo o tome, a porodice u izletu provode čitav dan ispod procvjetalog drveta. Na TV kanalima se vrte emisije poput vremenskih prognoza, u kojima se detaljno izvještava o cvjetanju trešnje.

Ova biljka uglavnom ne daje plod, ali zbog vjerovanja da donosi sreću, Japanci, naročito mlađi, piju čaj od cvijeta. Pored simbola sreće, cvijet trešnje predstavlja i simbol prolaznosti i čistote.

Vrijeme kada cvjeta trešnja označava jedno od vrhunaca japanskog kalendara i predstavlja početak proljeća. Ovaj događaj predstavlja prekretnicu u životima Japanaca svake godine. Tada počinje školska godina za đake, ali i fiskalna godina za privrednike.

Tradicija hanamija je započeta još u Nara periodu (710–794) kada se poštovao cvijet japanske kajsije - ume. Međutim, tokom Hejan perioda (794–1185) sve više se pridaje važnosti japanskoj trešnji, čime hanami postaje sinonim za sakuru.

Trešnjin cvijet je i nacionalni simbol, i dio je meke japanske diplomatije. U znak prijateljstva, sadnice trešnje se poklanjaju širom svijeta. Slično je učinjeno i 2010. u Bijeljini, kada je u gradu posađeno nekoliko desetina stabala. Japanci su naravno, uspjeli povezati zajedničku sudbinu dvije zemlje, bez da su konstatovali kako smo u različitim periodima od iste strane gađani bombama; već u standardnom stilu po kome nikad niste sigurni da li žele još jednom da se izvine Amerikancima za Hirošimu i Nagasaki.

U Japanu je cvijetu trešnje posvećeno nebrojeno mnogo pjesama, književnih djela i legendi. Pretpostavlja se da u Japanu ima više od milion stabala ove biljke. Jedno stablo pitome trešnje, Somei Josino, ukrašava i dvorište Bijele kuće, a Amerika ga je dobila od Japana, kao znak pružanja prijateljske ruke i otvaranja prema svijetu, prije otprilike 150 godina.

Samo trešnjino drvo zbog svoje veličine traži dosta prostora, traži sunce i ne mnogo plodnu zemlju, i preporučljivo ju je saditi tako da bude usamljeno, da bi došlo do izražaja pri cvjetanju. Pored toga što njeni cvjetovi tako lijepo izgledaju, oni i veoma prijatno mirišu čime privlače pčele koje ih oprašuju.

Voli sunčana staništa, toleriše sve tipove zemljišta. Vrlo dekorativna vrsta, koristi se u drvoredima ili kao soliterno drvo. U Japanu je ovo jedna od najcjenjenijih biljnih vrsta pa o ljepoti njenih cvjetova dovoljno govori stara japanska izreka koja kaže: „Možda jedan cijeli život nije dovoljan da se pronađe idealan trešnjin cvijet?!“.