FOTO: Twitter

Hotel Arbez ili l'Arbézie nalazi se na granici Francuske i Švajcarske, a zanimljivo je da su njegove određene sobe istovremeno u obe države što se odrazilo i na njegovu unutrašnjost, ali i bilo uzrok brojnih interesantnih priča kroz istoriju.

Ova neobična postavka je nenamjerna posljedica Ugovora iz Dappesa iz 1862. godine, kojim su se Francuska i Švajcarska dogovorile o maloj zamjeni teritorija, kako bi se omogućila puna francuska kontrola nad obližnjim strateškim putem.
 
Ugovorom je predviđeno da sve zgrade duž granice ostanu na mjestu, što je okolnost koju je lokalni poduzetnik iskoristio da otvori radnju i bar, kako bi iskoristio prednosti prekogranične trgovine. Hotel će otvoriti 1921. godine.
 
Rezultat toga je da je otprilike polovina hotela u Francuskoj, a druga polovina u Švajcarskoj, a međunarodna granica dijeli restoran i nekoliko soba.

Ova kombinacija je ostavila traga i na unutrašnjost hotela. Počev od svjetskih ratova do nedavne pandemije covida, jedinstveni položaj hotela bio je neprestani izvor neobičnih situacija i priča. To se takođe odražava u nekoliko dekorativnih elemenata koji se nalaze na cijelom imanju. Neke su očigledne, poput zastava koje krase neke od zidova, ali ima i suptilnijih.

"Ogledala i prozori ne treba da budu tu samo kao dekorativni element, već i kao simbol veze između susjednih svjetova i stvarnosti", kazao je Alexandre Peyron za CNN, menadžer hotela koji generacijama vodi njegova porodica.

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by 💚 de Comtois (@coeurdecomtois)



Takođe, tu su i razlike francuske i švajcarske strane hotela. Ukoliko sjedite na francuskoj strani restorana, zaboravite na naručivanje porcije Tomme Vaudoisea. Ovaj lokalni švajcarski sir ne može se prenijeti na francusku stranu zbog strogih evropskih propisa koji utiču na nepasterizovane mliječne proizvode. Isto se, obrnuto, dešava i s nekim francuskim specijalitetima, kao što je saucisse de Morteau, sorta kobasica čija distribucija nije dozvoljena u Švajcarskoj.
 
Lakše je platiti račun, jer se primaju i euri i švajcarski franci. Isto tako, hotel ima dva telefonska broja, po jedan za svaku državu, a sobe imaju dvije vrste utičnica, budući da Francuska i Švajcarska koriste različite standarde. Porezi se plaćaju objema državama, po specifičnoj formuli pro-rata, u dogovoru sa poreskim vlastima obe zemlje.
 
Serija "Allo, Allo" u stvarnom životu
 
Kada se Švajcarska pridružila šengenskoj zoni slobodnog kretanja 2008. godine, to je učinilo stvari malo jednostavnijim, ali u stvarnosti je imalo malo praktičnog uticaja na svakodnevno funkcionisanje hotela, budući da je ovo oduvijek bio izrazito propusan prekogranični prostor.
 
Posebno dramatičan primjer ovoga dogodio se tokom Drugog svjetskog rata, kaže Peyron, kada su se i francuske zone pod njemačkom okupacijom i francuske zone pod kontrolom Vichyja spojile sa slobodnom Švajcarskom upravo na mjestu gdje se nalazi hotel.

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Beatrice Trussardi Foundation (@beatricetrussardifoundation)



Nijemci su zauzeli francusku polovinu hotela, ali pošto je stepenište koje je vodilo do soba djelimično bilo na teritoriji Švajcarske, gornji spratovi su im ostali zabranjeni, što ih je činilo relativno sigurnim utočištem za izbjeglice i savezničke pilote u bjekstvu.
 
U situaciji koja podsjeća na klasičnu britansku TV humorističku seriju iz 1980-ih "Allo, 'Allo", u prilikama kada su Nijemci bili ometeni, jeli ili pili u baru, vlasnici hotela su uspjeli ušunjati bjegunce njima "pod nos" u sigurnost neutralne Švajcarske.
 
Vlasnik Max Arbez proglašen je "Pravednikom među narodima" što je odlikovanje koje se dodjeljuje Izrael, a dobio ga je zbog njegove uloge u spašavanju jevrejskih izbjeglica.
Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )