Bijeljina
06.11.2022.
18:26
Jelena Vlačić iz Bijeljine godinama radila kao stjuardesa: Životna avantura koja se ne propušta (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
FOTO: InfoBijeljina
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 0 )
Jelena Vlačić iz Bijeljine, koja je godinama bila stjuardesa, obišla je više od 70 zemalja svijeta. Nakon što se ostvarila u ulozi supruge i majke, prestala je da radi ovaj posao kojem bi se sa zadovoljstvom vratila. Mladim ljudima koji bi pošli njenim stopama poručuje da se obavezno upuste u ovu sjajnu životnu avanturu.
Jelena je za portal InfoBijeljina ispričala sve tajne ovog, za naše prostore, nesvakidašnjeg zanimanja. Bilo da ste putovali avionom ili ne, uvjereni smo da ćete upravo saznati mnoge zanimljive detalje o letenju, za koje nikada ranije niste čuli.
Otkrila nam je, recimo, zašto im je menadžer kabine jednom prilikom rekao da će bezbjedno sletiti samo uz Božiju pomoć, te kako se sa radnim kolegama našla u hotelu okruženom vojskom i policijom.
Ispričala nam je i kako je otklanjala strah kod putnika koji se plaše letenja, te kakve sve obuke je morala proći prije nego što je postala stjuardesa.
Naša sagovornica nam je otkrila kako se uopšte odlučila za ovaj posao, kakve je sve prelijepe, ali i dramatične trenutke preživjela u vazduhu i da li se isplati biti dio kabinskog tima.
"S obzirom da sam avanturističkog duha i da su me oduvijek privlačila putovanja, upoznavanje različitih kultura, te da mi je život u Bijeljini postao jednoličan, odlučila sam da potražim posao preko okeana. Sasvim slučajno sam pronašla stranu agenciju koja regrutuje radnike za rad u različitim kompanijama na Bliskom Istoku", priča Vlačićeva.
"S obzirom da sam avanturističkog duha i da su me oduvijek privlačila putovanja, upoznavanje različitih kultura, te da mi je život u Bijeljini postao jednoličan, odlučila sam da potražim posao preko okeana. Sasvim slučajno sam pronašla stranu agenciju koja regrutuje radnike za rad u različitim kompanijama na Bliskom Istoku", priča Vlačićeva.
Prošla je sve razgovore i nakon dva mjeseca od same potrage za poslom, ona se našla na letu za Bahrein. Počela je da radi u hotelu sa 5 zvjezdica, ali s obzirom da je već "prevalila" toliki put, htjela je da joj se to i isplati.
"Posao stjuardese na Bliskom Istoku je jako dobro plaćen i ako imate jasan cilj i plan, može da se zaradi i uštedi dosta novca bez mnogo odricanja. Tako sam aplicirala za posao stjuardese i dobila poziv na intervju", kaže Jelena za portal InfoBijeljina.
Na tom razgovoru odrede vam visinu, težina je morala da bude u srazmjeri visine i da budete i pristojnog izgleda. Zatim, tu je testiranje znanja engleskog jezika i na kraju razgovor sa menadžerima i direktorom kompanije. Dobila je za sedam dana poziv i ugovor za rad. Obuka za njenu bivšu kompaniju trajala je dva mjeseca.
"Prvo smo imali predavanja koja se odnose na tipove aviona kojima letimo, koja oprema se koristi, kako se koristi i u kojim situacijama. Tu su i predavanja koja se odnose na postupke u vanrednim situacijama. Tu je i davanje prve pomoći i na kraju kako posluživati hranu i piće, zavisno od dužine leta. Na kraju svake oblasti bilo je testiranje i ako ne položite, ne prolazite na sljedeći nivo obuke. Na kraju položenih svih testova, slijedi proslava i konačno mjesečni raspored letenja", prisjeća se Jelena.
Vještine koje bi kabinsko osoblje trebalo da ima su komunikativnost, timski rad, fleksibilnost, samopouzdanje. Znanje engleskog jezika, kako kaže, mora da bude bar B1 nivo i naravno, trebate znati plivati.
"Radni dan počinje tako što jedan sat prije početka sastanka pred let, imamo prevoz organizovan od strane kompanije, na koji se ne bi smjelo zakasniti. Na tom brzom sastanku uglavnom dobijemo pozicije u kabini, neke opšte informacije u vezi sa letom, na primjer, koliko je putnika, trudnica i ako ima neki medicinski slučaj. Upoznajemo se međusobno jer rijetko kad se desi da ima neko sa kim ste letijeli prije, ili ste letjeli jednom pa zaboravili da ste letjeli sa tom osobom (smijeh)", navodi Vlačićeva.
I potom se ide u kabinu aviona gdje se sva radnja dešava.
"Prvo obavljam bezbjednosnu provjeru i usput stanje opreme koja se nalazi u mom dijelu aviona koji mi pripada po prethodno datim pozicijama i prijavljujem ako nešto nije u redu. Onda počinje ukrcavanje putnika, što zna biti glavobolja. Sam let kao let je poprilično miran, kad završimo usluživanje hrane i pića, posebno kada su noćni letovi u pitanju, jer većina putnika zaspi i prespava let", ističe Jelena.
Prije slijetanja obavljala je posljednji pregled u slučaju da neko nije stavio sigurosni pojas i da je sama kabina "čista", to jeste da izlazi u hitnim slučajevima nisu blokirani.
"Samo slijetanje kao slijetanje nije stresno. Poslije iskrcavanja putnika provjeravam kabinu, da nema nekih zaboravljenih predmeta, pokupim prekrivače ako su korišteni i neku od dodatne opreme iz samog aviona. I to je to, idem kući", rekla je Jelena.
Radni dan kabinskog osoblja je, prepričava nam, poprilično dug, nekad i stresan, ali vrijedan, jer dobro je plaćen ovaj posao.
"Nisam imala nikada strah od letenja, ali dešavalo se na letovima da budu putnici koji se plaše i samog letenja, zatvorenog prostora, visine itd. Takvim osobama uvijek sam prilazila smireno, samopouzdano, jer oni moraju da vide sigurnost u vama, da uvijek mogu da vam se obrate, da ste tu za njih sve vrijeme i da se ništa loše neće desiti", otkriva Vlačićeva za InfoBijeljina.
Što se tiče nezgodnih situacija na letu sa samim putnicima, bile su rijetke. Možda par njih.
"Na primjer, nisam htjela da služim više alkohol osobi koja vidno gubi percepciju gdje se nalazi i uznemirava ostale putnike. U čitavu situaciju mora da bude upućen menadžer kabine pa na kraju, ako se putnik ne smiri, dobija pismenu opomenu i završi na listi putnika neprihvatljivog ponašanja", kaže Vlačićeva.
Desilo se, međutim, jedanput, na letu za Pešavar, da je menadžer kabine samo došao da ih obavijesti pred samo slijetanje da sjednu na svoja mjesta i da se mole.
"Bili smo prestravljeni svi i mislili smo da je neka šala, ali tad nam je objasnio da je u kabini za pilote jedan od monitora otkazao, te da ćemo bezbjedno sletiti samo uz Božiju pomoć, spretnost i znanje pilota. Sletili smo, sve je prošlo u redu, ali nismo mogli da poletimo nazad dok sljedeći avion koji dolazi iz Bahreina ne donese te dijelove koji su potrebni za popravku. Odvezli su nas u neki hotel okružen zidinama od 3, 4 metra, policija i vojska su bili posvuda", naglašava Jelena.
Sam hotel bio je, kako se prisjeća, zapušten, na prozorima su bile rešetke, bilo je baš kao ratno stanje.
"Pošto je Pešavar na granici sa Afganistanom jednostavno mora tako, reklo nam je hotelsko osoblje. Poslije petnaestak sati vozili smo se nazad na aerodrom i konačno uslijedio je povratak u bazu, Bahrein. Bilo je jedinstveno iskustvo i prilika vidjeti Pešavar koji sigurno nikad vidjela ne bih", kaže Jelena.
Kao najveća mana ovog zanimanja može biti ta što nema redovnog sna, samim tim i ishrana je poremećena, što sve može da utiče na zdravlje.
"Navela bih još i to što je društveni život, kao i porodični, malo teže uskladiti sa svakodnevnim letenjem. Ima mnogo vrlina raditi kao stjuardesa a jedna od najvećih su zarada, putovanja na mjesta koja sigurno niste ni pomislili ikad posjetiti, upoznavanje ljudi različitih vjera, nacija. Zaista jedno vrijedno i predivno životno iskustvo. Zahvaljujući ovom poslu obišla sam više od 70 zemalja svijeta. Izdvojila bih Moskvu, Bankok, Marakes kao gradove gdje sam se uvijek sa radošću vraćala i išla bih opet i opet...", kaže Jelena.
"Navela bih još i to što je društveni život, kao i porodični, malo teže uskladiti sa svakodnevnim letenjem. Ima mnogo vrlina raditi kao stjuardesa a jedna od najvećih su zarada, putovanja na mjesta koja sigurno niste ni pomislili ikad posjetiti, upoznavanje ljudi različitih vjera, nacija. Zaista jedno vrijedno i predivno životno iskustvo. Zahvaljujući ovom poslu obišla sam više od 70 zemalja svijeta. Izdvojila bih Moskvu, Bankok, Marakes kao gradove gdje sam se uvijek sa radošću vraćala i išla bih opet i opet...", kaže Jelena.
Prestala je da radi jer se udala, dobila predivnu curicu, a kada bi imala priliku da se vrati poslu stjuardese, vratila bi se sa zadovoljstvom. Mada, kako kaže, zna da je to nemoguće jer je jako teško uskladiti porodični život i letenje.
"Mladim ljudima iz BiH koji bi željeli da rade i lete preporučila bih da apliciraju što prije, da ne gube vrijeme na dvojbe, jer kad su se odvažili maštati, uopšte o ovom poslu, onda je vrijeme i da nešto preduzmu po tom pitanju. Nemaju šta da izgube, samo mogu biti na dobitku. Treba da se upuste u jednu sjajnu životnu avanturu bez straha od bilo čega. I svim budućim stjuardesama i stjuartima želim Safe flights birds!", poručuje Jelena na kraju razgovora za portal InfoBijeljina.