Djed Milovan Grbić, najstariji član Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a zasigurno i jedan od najstarijih građana u Banjaluci i Republici Srpskoj, proslavio je danas uz porodicu, prijatelje, pjesmu i rakiju svoj 104. rođendan i zakoračio u novo ljeto.
Recept za dug život, Milovan, koji je rođen 20. novembra 1920. godine, nema ili ga samo barem nama nije otkrio. Da voli raditi i u ovim godinama ne krije, a na pitanje šta bi poručio ljudima da rade kako bi doživjeli njegove godine Milovan kroz smijeh odgovara:
– Neka ne rade ništa – rekao je Milovan.
Milovan je rastao uz još 13 braće i sestara, a on ima tri kćerke. Takođe, ima četvoro unučadi, troje praunučadi i dvoje čukununučadi.
Iako kažu da se želje, koje se zamisle prilikom duvanja svjećica, ne otkrivaju, on nam je rekao šta je poželio.
– Poželio sam da mogu hodati i da se krećem i da gledam kako radite – kaže kroz smijeh Milovan.
Ističe da kod doktora i ne ide često, a prisjećajući se prošlih vremena, dok su ga i zdravlje i noge služile, radio je po selu. Vršio i skupljao ljudima žito. Ni sada, kada je prešao 100. godinu, od posla ne odustaje, pa njegovi najbliži kažu da ujutru Milovan ode do koka, a ponekad uzme i sjekiru i napravi koje drvo za potpalu.
– Sad ne mogu Bog zna šta raditi. Ne mogu me noge držati četiri-pet sati da stojim i radim. Zabole me koljena, pa moram sjesti. Prije sam volio raditi, ali sada nisam kadar. Ne radim teškog posla, nemam snage – ističe Milovan.
U penziji uživa dugo, ali koliko tačno, nije se mogao sjetiti.
– Boga mi, ne znam ti reći koliko sam u penziji – kaže Milovan, a prijatelji koji su bili na proslavi ističu da penziju prima još od kada je Tito umro.
Milovanova desna ruka je najmlađa kćerka Slavica Budiša i njena porodica koja i bude njim, a kako priča djed Milovan je još uvijek pokretan i pronađe sebi još koji poslić koji može obaviti.
– Ja sam sa njim tu stalno. Svaki njegov savjet nam je dobro došao, naučimo nešto, da imamo iskustvo iz života. Nekada nas malo i kori, ali i to je dobro – priča Slavica kroz smijeh.
U svemu im pomažu i drugi članovi porodice, među njima Milovanov unuk, sestra, sestrić, jer su blizu, pa pritrče u pomoć kada nešto zatreba.
Slavica priča da Milovan ne voli zimu, jer su tada dani kraći, a vrijeme hladnije, pa djed Milovan ne može izaći u dvorište.
– Kada je toplije vrijeme, izađe pa sjedi pred kućom, šeta i uvijek neko prođe. Tu je autobuska stanica pa neko sa njim popriča. Sada je hladnije vrijeme i dan je kraći pa mu je malo dosadno. Ima televizor, ima radio koji upali, pa sluša muziku, gleda vijesti – ističe Slavica.
Na proslavi rođendana bio je i najstariji Milovanov unuk Goran Dukić koji kaže da ga djed uvijek savjetuje da se druže, obilaze, zapjevaju, ali i popiju.
Na 104. rođendanu u gostima su mu bili sestra, porodica, mnogi prijatelji, kao i predstavnici Gradskog udruženja penzionera Banjaluka, a kako ističe Zoran Ćetković iz ovog udruženja, ovakvi rođendani nisu česti.
– Posjetili smo našeg najstarijeg penzionera u Gradskom udruženju penzionera Milovana Grbića koji proslavlja 104. rođendan i mi smo došli sa skromnim poklonom da ga obiđemo i da mu poželimo zdravlje i sreću – rekao je Ćetković. Osim Gradskog udruženja penzionera, poklon je Milovan dobio i od Udruženja “Srpske Toplice”, prenose Nezavisne novine.