Koliko im znači samo taj jedan skromni ručak, posvjedočili su za "Nezavisne" i korisnici javne kuhinje Crvenog krsta u Banjaluci.

"Nemam, sine, šta da kažem. Ostario sam, nemam nikoga, a nemam ni penzije, a odavno ni posla", rekao nam je jedan od korisnika (55), koji nije bio voljan da se predstavi i to je pojasnio riječima: "Moje ime nikome ništa ne znači, ali znači mi ovaj obrok i zahvalan sam na njemu."

Ima i onih koji su spremni da se predstave, a jedan od njih je Goran Maksić (36), koji je došao po obrok od pasulja i hljeba.

"Živim s majkom i bratom. Ovaj obrok ću podijeliti s njima. Zaradim nešto nadničenjem, uglavnom cijepajući drva, ali to nam nije dovoljno za život", rekao nam je Maksić.

Željkica Ilić, sekretar Crvenog krsta Banjaluka, ističe da se konstantno povećava broj socijalno ugroženih na području grada, a donacija je sve manje.

"Zasad kuhinja Crvenog krsta Banjaluka ima mogućnost da obezbijedi jedan obrok dnevno za 435 korisnika, za šta sredstva izdvaja grad Banjaluka", navodi Ilićeva, te dodaje da je grad čak najavio i reviziju broja postojećih korisnika, zbog nemogućnosti da finansira obroka za sve njih.

"Postavili smo humanitarne kase u tržnim centrima, u koje građani mogu da doniraju, u skladu sa svojim mogućnostima", dodaje Ilićeva, koja je uputila apel preduzećima, institucijama, imućnim građanima da pomognu svojim siromašnim sugrađanima i doniraju rad javnih kuhinja.

"Naša preduzeća i ljudi pokazali su veliku humanost za pomoć ugroženima tokom poplava i zahvalni smo im, ali našim siromašnim sugrađanima svakog dana potrebna je pomoć", rekla je Ilićeva.

Pravo na obrok u javnim kuhinjama uglavnom imaju lica koja su korisnici socijalne pomoći, lica starija od 65 godina, mali broj penzionera s najnižom penzijom, te osobe koje nisu radno sposobne i imaju problema sa zdravljem.

Danko Malešević, direktor Hrišćanskog humanitarnog udruženja "Hljeb života" iz Prijedora, istakao je da dvije javne kuhinje Udruženja, jedna u samom Prijedoru, druga u Ljubiji, trenutno imaju mogućnost da obezbjeđuju po jedan obrok za 100 korisnika, iako su potrebe daleko veće.

Kuhinje "Hljeba života" u Prijedoru funkcionišu zahvaljujući podršci britanske organizacije "Misija bez granica", dok Gradska uprava Prijedor finansira obroke u dane vikenda, te troškove režija.

Milan Simanić, sekretar Crvenog krsta Istočno Sarajevo, istakao je da grad Istočno Sarajevo nema javnu kuhinju, iako postoji ogromna potreba za njenim organizovanjem.

"Grad je razuđen na šest opština i prema našem mišljenju na području svake opštine trebalo bi da se organizuje po jedna javna kuhinja jer je sve više gladnih usta, ali treba obezbijediti sredstva za njih", rekao je Simanić.

Dana Mićić, sekretar Crvenog krsta Zvornik, ističe da u ovom gradu, sa oko 64.000 stanovnika, sigurno preko 1.000 stanovnika ima potrebu za korišćenjem usluga javne kuhinje.

"Trenutno opština finansira 200 obroka za lica koja su na evidenciji Centra za socijalni rad, dok je 30 korisnika Centra na listi čekanja za javnu kuhinju", navodi Mićićeva.

Nemaju čime djecu da hrane

U Crvenom krstu Zvornik kažu da je veliki broj onih koji žive u ekstremnom siromaštvu, a nemaju pravo na socijalnu pomoć jer su radno sposobni.

"Ima mladih i od 30 godina koji dolaze da nas mole za hranu i bilo kakvu pomoć jer nemaju čime da prehrane djecu, a posao ne mogu da nađu. Ukoliko i nešto rade, to je za neku bijednu nadnicu od 10 do 20 maraka", kaže Dana Mićić, sekretar CK Zvornik.

Uzgojem povrća pomažu sebi i drugima

Udruženje "Hljeb života" dobar dio namirnica obezbjeđuje i kroz vlastite projekte samozapošljavanja socijalno ugroženih, kao što je projekat  "Žena u selu". Naime, Udruženje pomaže ženama u seoskim sredinama da razviju proizvodnju povrća, a jednim dijelom tog povrća one obezbijeđuju javne kuhinje.